Italijanski – muzika za uši

Piše: Tijana Lukić

Italijanski jezik, po mom skromnom mišljenju, jeste jedan od najlepših i najmuzikalnijih jezika na svetu. Od malih nogu prva asocijacija na pomen ovog jezika uvek mi je bila da je to jezik ljubavi.

Zašto?

Da budem iskrena, ne znam, valjda zbog te neverovatne pevljivosti i melodičnosti koja se prvo primeti kada ga neko govori.

Pored toga, to je jezik koji je propraćen veoma bogatom gestikulacijom, koja postoji kao jezik za sebe. Imala sam priliku da prisustvujem jednom predavanju u gradiću Garnjano na jezeru Garda koje se bavilo isključivo tom jedinstvenom gestikulacijom. Ono što mi je bilo najinteresantnije i veoma neobično jeste to što neki gestovi koji su potpuno isti kod nas imaju sasvim drugačije značenje kod njih. Bilo je to za mene jedno zaista izvanredno iskustvo. I neizmerno zanimljivo.

Šta se zapravo dobija učenjem jezika kao što je italijanski?

Kad se uči neki jezik, ne uči se samo jezik kao sredstvo sporazumevanja i komunikacije, naprotiv, uči se celokupna kultura i način života (običaji, navike) tog naroda. U stvari, jezik je najbolje sredstvo, da ga tako nazovem, kojim se može proniknuti u suštinu načina života jednog naroda. Učenjem italijanskog jezika koji pripada grupi romanskih jezika, dobija se i ta prednost da je moguće razumeti mnoge jezike iz te porodice, pre svega španski koji se nalazi na trećem mestu po broju govornika (oko 550 miliona ljudi ga govori).

Sam italijanski pozicioniran je dvadeset i prvom mestu.

Italijanski je maternji jezik 75 miliona ljudi a još 51 milion ljudi ga govori kao drugi strani jezik. Pa sad kad bismo izračunali ugrubo, poznavanjem italijanskog jezika razumeli bismo oko 700 miliona ljudi koji žive na planeti zemlji. Malo li je?!

Osim u Italiji, govori se i u Švajcarskoj, San Marinu, Vatikanu, Malti, Francuskoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Brazilu, Argentini, Americi, Crnoj Gori.

Da li ste znali da Boka Kotorska nosi naziv baš od italijanske reči „bocca“ što znači usta, zanimljivo, zar ne?!

Italijanski jezik je veoma bogat jezik, jezik kulture, umetnosti, književnosti, muzike… O tome svedoči i sama istorija nastanka jezika. Zasnovan je na toskanskom dijalektu, pre svega firentinskom, koji se koristio kao jezik književnosti u četrnaestom veku. Dakle, nije bio nametnut iz političkih razloga, već iz razloga kulturnog prestiža. I tu nezaobilazno moram pomenuti tri velikana italijanske književnosti koja su stvarala svoja dela na toskanskom dijalektu, a to su: Dante Aligijeri (pisac čuvene Božanstvene komedije), Frančesko Petrarka i Đovani Bokačo.

Mada, zanimljivo je da i dan danas postoji velika dijalekatska razuđenost, što i ne čudi s obzirom da je Apeninsko poluostrvo do 1860. bilo rascepkano na male državice. Velike razlike u govoru zadržale su se i danas, tako da se, recimo, jedan Napolitanac i jedan stanovnik Milana ili Torina ne razumeju ukoliko govore na svom dijalektu.

Italijanski jezik je za nas Srbe

Italijanski jezik je za nas Srbe veoma lak za učenje i izgovaranje. Zamislite, nema padeže. -Da li je to moguće? -Da, moguće je. Postoje samo zamenice u službi akuzativa i dativa koje mi veoma lako i bez teškoća savladamo.

Ima ukupno 21 slovo, plus pet (J, K, W, X, Y) pozajmljenih iz drugih jezika. Veoma interesantno jeste to što se slovo H nikada ne čita niti izgovara pa je samim Italijanima jako teško da izgovore reči koje sadrže u sebi ovo slovo. Koristi se samo u pisanju. Na primer, anglicizam „hotel“ Italijani izgovaraju „otel“. Ako budete u prilici da upoznate nekog Italijana  ili Italijanku, pitajte ih da pokušaju da izgovore „h“. Primetićete da im je to veoma teško.

Italijanske reči su veoma bogate samoglasnicima pa im je izgovaranje naših reči poput prst, krst, itd. izuzetno teško i mučno. Na sreću, naš govorni aparat je veoma pogodan za mekše jezike, a italijanski je veoma mek, te nemamo nikakvih poteškoća da savladamo ovaj predivni jezik.

U italijanskom postoje takozvane „doppie“- udvojena slova, gde se pri izgovoru samo naglašava to udvojeno slovo (npr. reč „nonno“ znači deda, a reč „nono“ deveti, pa se samo naglašavanjem udvojenog slova u izgovoru može prepoznati značenje).

Postoje samo dva roda, muški i ženski. Postoje i članovi koji se slažu u rodu i broju sa imenicom.

Jedina poteškoća na koju bismo mogli da naiđemo jeste konjuktiv (glagolski način) jer ga u našem jeziku nema, ali uz trud i rad ništa nije nemoguće.

Istorijski centar Rima
Istorijski centar Rima

Lepote Italije – da nam dah zastane

Italija je prelepa zemlja. Zemlja u kojoj je duh prošlosti izuzetno živ, sadržan u svakom kamenu, svakoj građevini, samom narodu. Podeljena je na 20 regija od kojih svaka ima svoj glavni grad. Glavni grad Rim, u regiji Lacio, star skoro tri hiljade godina, jedan je od najlepših gradova sveta i jedna od najpopularnijih turističkih destinacija sa svojim Koloseumom, Fontanom di Trevi, Sikstinskom kapelom, Bazilikom Svetog Petra, itd. Pri tom je i jedinstven grad u svetu po tome što sadrži i dva suverena entiteta: Sveta stolica i Malteški red.

Trevi fontana u Rimu
Trevi fontana u Rimu

A tu je i neverovatna i jedinstvena Venecija izgrađena na 118 malih ostrva, sa kanalima umesto ulica, Piza sa svojim čuvenim krivim tornjem, zatim Firenca, glavni grad toskanske regije, pa Napulj, glavni grad regije Kampanije, pa ostrva Sicilija i Sardinija…uh, veoma je teško izdvojiti lepote jedne zemlje sa tako dugom i kulturološki bogatom istorijom.

Venecija, Grande kanal
Venecija, Grande kanal

Pored brojnih spomenika, umetnosti i kulture, Italija je poznata i po dobroj hrani (pica, pasta, lazanje, itd.), vinu, modi, dizajnu, operi i mnogo čemu drugom. Interesantno je da, zapravo, pica ne vodi poreklo iz Italije. Istorija nastanka pice veoma je stara i duga, ali svakako siromašno stanovništvo Napulja zaslužno je za nastanak pice kakvu danas poznajemo, te se ona svrstava u italijansku kuhinju. Izvorno pica je bila veoma jednostavna, na pečeno testo stavljali su se ostaci hrane i sos od paradajza.

Pica je u Italiji i danas dosta „siromašnija“ nego kod nas, vrlo jednostavna ali veoma ukusna.

I sad sebe zamislite u poseti ovoj zemlji, u bilo kom gradu, na bilo kom trgu, bilo gde, razgovarate sa lokalnim stanovništvom, šta sve možete da čujete, naučite…sigurno stvari koje nigde nije moguće čak ni pročitati. Kada znate jezik zemlje u kojoj se nalazite, sve doživljavate na drugačiji, bolji način.

Svoju priču o ovom divnom jeziku i ovoj posebnoj zemlji i narodu završila bih rečima: naučite, istražite i obogatite se!

Ana Todorović Radetić

Objavila Ana Todorović-Radetić. Ana je vlasnica prevodilačke agencije Libra, Prevodioci.co.rs. Diplomirani je filolog za engleski jezik i književnost. Autorka je romana „Cvetovi agave“. Višegodišnje iskustvo na projektima prevođenja.
Na Twitter-u kao @Prevodioci.

Dodaj komentar

Zaštita: *

Kontakti

Za svaku dodatnu informaciju oko procene prevoda, roka i cene:

Prevodilačka agencija Libra

Telefon: 065 36 70 320

Mejl: prevodiocibg@gmail.com.

Preporuka za čitanje:

Sarađujmo uz našu email listu:

Prijava
Loading

Nastavimo druženje na Fejsbuku:

Da li smo opravdali vašu pažnju?

Your Header Sidebar area is currently empty. Hurry up and add some widgets.