Umetnost prevođenja

Umetnost prevođenjaUmetnost je sve ono što stimuliše ljudska čula, ljudski um i duh. Ona prenosi ili izaziva emocije i ideje i podstiče kreativnost u ljudima.

Prevođenje je umetnost finih nijansi, majstorije jezika, tananih razlika u mislima i rečima. Ono spaja narode, kulture, svetove, jer da nema prevođenja svet bi bio zatvoren, prazan, neobavešten, gluv. Ova umetnost pronalazi ravnotežu između dve zemlje, dva naroda, dva jezika, dve tradicije koje su ponekad potpuno suprotne. Osim što je umetnost,  prevođenje je pomalo i zanat, majstorija, umeće. Prevođenje je stvaralački posao, prevodilac poput vajara vaja tekst od nulte tačke, od onoga što je nastalo na drugom jeziku mora da stvori nešto istovetno, a opet drugačije na drugom jeziku. Osećaj za materiju koja se prevodi je možda i presudan, jer čitaoci čitaju, a slušaoci slušaju ono što je prevodilac osetio. Prevođenje se podjednako bazira na znanju i na osećaju, jer ako prevodilac ne razume dušom ono što prevodi uzaludne su sve teorije prevođenja, svi rečnici i gramatike.

Prevodioci su ti koji moraju podjednako dobro poznavati dva jezika, osećati duše oba naroda. Osim jezika oni moraju odlično poznavati navike, tradiciju, književni i govorni jezik. Svako može učiti strani jezik, ali su retki ljudi koji njime potpuno ovladaju. Da biste ovladali jezikom, morate provesti određeni period u toj zemlji, upoznati ljude, osetiti život u toj sredini, sklopiti prijateljstva, ručati, ići u kupovinu, videti kako izgleda praznik. To upoznavanje jedne zemlje i naroda iz svih uglova  je veoma važno za dobar prevod.

Ako npr. prevodilac za japanski jezik ne poznaje japansku kulturu, tradiciju, običaje, mentalitet,  on nikako ne može prevesti dobro knjigu sa nekog zapadnog jezika. Ta knjiga verovatno ne bi bila zanimljiva za čitanje japanskom narodu, jer nema onaj duh i ritam koji bi zaintrigirao člitaoca.

Dobar prevodilac mora biti nevidljiv, a to je najteže od svega. Naš poznati prevodilac Milovan Danojlić je jednom rekao:  “Najbolji prevod je onaj u kojem se prevodilac ne vidi i ne čuje.” Prevodilac onome što radi mora dati lični pečat, ali tako da ga čitaoci ili slušaoci ne osete.

Ipak, postoje situacije kada prevodilac poput pravog umetnika mora da se izvija, snalazi, pronalazi adekvatne zamene i sinonime kako bi dočarao srž onoga sto prevodi.

Ponekad je pre samog prevođenja potrebno istraživanje, učenje. Nije isto prevoditi književni tekst, ugovor, tužbu, pesmu  ili se baviti usmenim prevođenjem. Prevodilac mora za svaku priliku izučiti dobro materiju, terminologiju, poistovetiti se sa onim što radi, prilagoditi stil, jezik, način izražavanja. Mora biti u toku sa oba jezika, jer svaki jezik se menja poput živog bića, trpi promene kroz generacije, menjaju  se žargon, način izražavanja, pozajmljenice, skraćenice, pojavljuju se nove reči, a druge se izbacuju iz upotrebe. Pri prevodu književnih dela, priča, pesama, sem semantičko-jezičkog prevođenja važno je poznavati stil autora, osetiti delo na pravi način, osetiti kostur radnje, notu, ritam dela.

Prevod mora zvučati dobro, izgledati dobro, i razumeti se odlično. Uvek postoji ona dilema između tačnog i odgovarajućeg prevoda. Tačan prevod nije uvek odgovarajući, a odgovarajući prevod je uvek tačan.

Svaki prevod ima vrednost, nezavisno od njegove sadržine, dužine, porekla, i prevodilac treba tako da mu pristupa. Prevodilac je naučnik jezika i mora poznavati sve njegove aspekte. Poput dobrog istraživača mora da izučava jednu temu beskonačno dugo, a poput dobrog diplomate mora znati kulturne i socijalne prilike koje ni u jednom trenutku prevoda ne sme zanemariti. Prevodilac uvek mora učiti, istraživati, informisati se, a ako je potrebno konsultovati i stručnjake za oblasti koje ne poznaje dovoljno dobro.

Diplomatija

Svakom prevodiocu je lako da “pliva” kroz tekst koji je blizak, razumljiv, prijemčiv. A teško je poistovetiti se sa materijom koja mu nije bliska, sa tuđim mislima i osećanjima, ponekad i  sa tuđim nelogičnostima. Tu stupa na snagu dar da se tekst možda i popravi, dotera, približi čitaocu u svakom smislu, a opet da se ništa ne promeni .

Loš prevod se sastoji od prevedenih reči, rečenica, nanizanog šturog teksta, ali nema onu finu završnu notu potrebnu da tekst dobije smisao. Isti tekst može na stranom jeziku zvučati sasvim drugačije ako ga prevedu dva različita prevodioca. To je taj tanani dah koji se udahne tekstu, mala razlika koja mnogo znači.

Prevodioci u šali kažu da je prevod kao žena: ako je lep nije veran, a ako je veran nije lep… I ako stavimo na stranu šovinističku notu ove izreke,  možemo zaključiti da je doista tačna.

Prevođenje pospešuje kreativnost, čini da se prošire vidici, upoznaju nova i zanimljiva dela i ljudi. Prevođenje povezuje, stvara, oblikuje, produbljuje. A zar  to ne radi svaka umetnost?

Napisala: Maja Velkovski

Ana Todorović Radetić

Objavila Ana Todorović-Radetić. Ana je vlasnica prevodilačke agencije Libra, Prevodioci.co.rs. Diplomirani je filolog za engleski jezik i književnost. Autorka je romana „Cvetovi agave“. Višegodišnje iskustvo na projektima prevođenja.
Na Twitter-u kao @Prevodioci.

komentara

Оставите одговор на Anita Obustavi odgovor

Zaštita: *

  • Odlican tekst! Prevodjenje je sve navedeno…i umetnost i zanat, majstorija, umeće, sposobnost, veština…težak, ali lep posao u kome je usavršavanje i bogaćenje znanjem neodvojivi deo istog.

  • Dobar prevod zaista je umetnost. Nazalost, danas ljudi teze kvantitetu, umesto kvalitetu, pa pojedini prevodi nisu ni blizu originala. Ovde pre svega mislim na popularnu literaturu, a nazalost posebno se mnogo odrazava na knjige za decu.

Kontakti

Za svaku dodatnu informaciju oko procene prevoda, roka i cene:

Prevodilačka agencija Libra

Telefon: 065 36 70 320

Mejl: prevodiocibg@gmail.com.

Preporuka za čitanje:

Sarađujmo uz našu email listu:

Prijava
Loading

Nastavimo druženje na Fejsbuku:

Da li smo opravdali vašu pažnju?

Your Header Sidebar area is currently empty. Hurry up and add some widgets.