{"id":1200,"date":"2017-08-15T18:38:18","date_gmt":"2017-08-15T16:38:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/?p=1200"},"modified":"2017-09-03T13:33:26","modified_gmt":"2017-09-03T11:33:26","slug":"vuk-draskovic-tamo-daleko","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/vuk-draskovic-tamo-daleko\/","title":{"rendered":"Vuk Dra\u0161kovi\u0107 &#8211; &#8222;Tamo daleko&#8220;"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: right;\">Pi\u0161e:\u00a0<strong>Ana Todorovi\u0107 Radeti\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Na dnu jednog mora, tamo daleko, spavaju vojnici jedne vojske ve\u010dnim snom.<\/p>\n<p>Do tog dalekog mora, do tih hladnih modrih dubina \u0161to kriju neprolaznu tugu, dolete\u0107e jedan de\u010dak nesvakida\u0161nje ma\u0161te i jakih ose\u0107anja. Nose\u0107i u srcu pri\u010du o vojsci svog dede, koju je jedino \u201eprihvatao kao svoju\u201c, uroni\u0107e u svete dubine tog mora, \u017eeljno se nadaju\u0107i da su stradali vojnici jo\u0161 uvek \u017eivi i \u017eele\u0107i da oslu\u0161ne \u0161ta njihove du\u0161e imaju da ka\u017eu&#8230;<\/p>\n<p>Taj pronicljivi de\u010dak po imenu Vidan, vide\u0107e ne samo ono \u0161to je bilo, ve\u0107 i ono \u0161to \u0107e se dogoditi \u010ditavom jednom narodu kroz \u010ditav jedan vek. Stradanje tog istog naroda pro\u017eive\u0107e taj isti de\u010dak, ta ista osoba, u svojim mislima, u svojim snovima i u svom \u017eivotu.<\/p>\n<p>Pri\u010da koju pi\u0161e na\u0161 veliki pisac savremenik sa\u010dinjena je podjednako od jave i sna, od \u017eivota i smrti, od istine i fantazije. Simbolizam Vidanovih snova \u00a0nadigra\u0107e ma\u0161tu \u010ditaoca, koji na prvo \u010ditanje ne mo\u017ee slo\u017eiti sve delove zagonetne slagalice u smisaonu celinu. Tek ponovnim \u010ditanjem sklapaju se kockice i pri\u010da dobija magi\u010dnu povezanost svih delova.<\/p>\n<p>De\u010daku Vidanu jedna od dve vojske u njegovom selu baci\u0107e oca u smrt. Grom \u0107e mu odneti majku, a doneti epilepsiju. To novo stanje ve\u0107 potresene du\u0161e vodi\u0107e ga u ponore i visine nekih nepoznatih paralelnih svetova.<\/p>\n<p>Prvo bunilo koje \u0107e Vidan do\u017eiveti je ko\u0161marni san o jednoj zemlji, hacijendi Santanciji, \u201e<strong>koje nema, a postojala je i postoji<\/strong>\u201c. Taj ko\u0161mar o par\u010detu Santancije koju ko\u010doperno \u201e<strong>brani<\/strong>\u201c jedan patuljak, kockaju\u0107i se tapijom \u201e<strong>nad svetim imanjem<\/strong>\u201c sa jednim d\u017einom \u0161to donosi gromove, munje i oluje, do\u017eive\u0107e sa gvozdenom \u0161ipkom me\u0111u zubima, nemo\u0107an da bilo \u0161ta ka\u017ee, tresu\u0107i se od bola i jeze nad gubitkom njive koju je patuljak prokockao.<\/p>\n<p>Iz vrhovne sudnice ili ludnice u kojoj se Vidanu sudi u njegovom bunilu, a kojom predsedava kre\u0161tava sova, polete\u0107e misao glavnog junaka br\u017ee od brzine svetlosti. Osetiv\u0161i \u010dudesnu harmoniju na planeti Ofijus, odlete\u0107e jo\u0161 dalje, u nepoznata prostranstva bez po\u010detka i kraja i spozna\u0107e od Vrhovnog uma da svete tapije koju je poslat da tra\u017ei \u2013 nema.<\/p>\n<p>Posle kratke nesvesti, glavni junak donosi novu halucinaciju i pri\u010du iz nekog drugog, pro\u0161log vremena i sa dna mora. Tamo daleko, kuda je odleteo i uronio u sinje more, progovori\u0107e glasom usnulih vojnika, koji jo\u0161 uvek sve vide, iako spavaju. Sa tugom i\u00a0 bolom gledaju kako jednom narodu, koji, kako mu se \u010dini i govori njegovim jezikom, po\u010dinju kape i simboli da se razlikuju na glavi. Jedni skidaju svoje kape, a tu\u0111e stavljaju na glave&#8230; I nedela razna vide ti usnuli vojnici, nemo\u0107ni da bilo \u0161ta promene&#8230;<\/p>\n<p>Sve to porota slu\u0161a i ne veruje, uz kona\u010dno nare\u0111enje pogubljenja optu\u017eenog. Osam metaka, smrt i ponovno ra\u0111anje&#8230;<\/p>\n<p>Maestralna je pi\u0161\u010deva igra re\u010di u zavr\u0161noj optu\u017enici, ravne onim koje se nalaze u \u0160ekspirovim dramama. Putovanja kroz druge svetove i planete podseti\u0107e na Egziperija, opisi du\u0161evnih stanja na Dostojevskog, a fantazmagori\u010dni\u00a0 realizam na Garsiju Markesa i \u010dak pomalo na Irvingovu pri\u010du <em>Rip Van Vinkl<\/em>. Pa ipak, ono \u0161to je tipi\u010dno Dra\u0161kovi\u0107evo je nenadma\u0161an stil pisanja koji u\u010di \u010ditaoca<strong> kako da gledanje pretvori u sagledavanje<\/strong>.<\/p>\n<p>Filozofsko bavljenje vremenom i prostorom, sve\u0161\u0107u, materijom i antimaterijom, razumom koji analizira i intuicijom koja direktno vidi nevidljivo \u2013 sve se to nalazi u ovom romanu.\u00a0 Ta ume\u0161nost prikazivanja celine iz razli\u010ditih segmenata \u010dije tuma\u010denje nije ponu\u0111eno na tacni, \u010ditaocu pro\u0161iruje vidike i vodi u neka nova tuma\u010denja stvarnosti.<\/p>\n<p>U drugom delu romana \u010ditalac \u0107e prepoznati i prisustvo \u201e<strong>doktora Arona<\/strong>\u201c. \u010cini se da je upravo on glavni \u201e<strong>krivac<\/strong>\u201c za ta nadrealna putovanja kroz vreme, za sva poigravanja sa \u010dudima \u017eivota i premisu da je ponekad i nemogu\u0107e mogu\u0107e&#8230; Za upliv u filozofsko razmi\u0161ljanje o \u017eivotu, jer je sam \u017eivot mo\u017eda i jedini problem filozofije.<\/p>\n<p>Dva nau\u010dnika, Cimerman i Matu\u0161kin, zajedno sa Vidanom, koji je sada ve\u0107 Abracio Santancio, pove\u0161\u0107e \u010ditaoca u metafizi\u010dke pri\u010de, i u tri stvarnosti koje se paralelno de\u0161avaju sa istim akterima na tri razli\u010dita mesta.<\/p>\n<p>Veliki filozof i knji\u017eevnik Anri Bergson rekao je da je za istra\u017eivanje tela, materije i nu\u017enosti \u2013 dovoljan razum, dok je intuicija saznajni instrument za du\u0161u i svest. U tom smislu je ovaj roman spoj inteligencije i intuicije. Jer, ako nas inteligencija vodi u tajnu fizi\u010dkih zbivanja, intuicija i snovi nas sprovode u samu unutra\u0161njost \u017eivota.\u00a0 Ako je intuicija korak dalje od inteligencije, tako i Vidan, sada ve\u0107 doktor filozofije, mora i\u0107i korak dalje od nauke.<\/p>\n<p>Do\u017eive\u0107e Vidan vizije i slike iz budu\u0107nosti koje \u0107e se pokazati kao ta\u010dna predskazanja, kao proro\u010danstvo. Snovi\u0111enja \u0107e se ostvariti kao prokletstvo. Hacijenda Santancija \u0107e biti podeljena i razorena. Izgubi\u0107e sina, porodicu. Rascep zemlje i li\u010dni rascep baci\u0107e senku na njegovu misiju&#8230;<\/p>\n<p>Osta\u0107e samo jedna ispisana sveska da svedo\u010di o \u017eelji koju je imao. O jednoj zemlji u kojoj je nekada \u017eiveo, tamo daleko. O jednoj divnoj vojsci \u0161to je kraj jednog kamenog ostrva usnula na dnu hladnog mora. \u010cini se, uzalud.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"aligncenter size-full\" src=\"http:\/\/www.tt-group.net\/travel_destinatons\/Srpska-kuca\/velike\/plava_grobnica.jpg\" width=\"600\" height=\"450\" \/><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e:\u00a0Ana Todorovi\u0107 Radeti\u0107 Na dnu jednog mora, tamo daleko, spavaju vojnici jedne vojske ve\u010dnim snom. Do tog dalekog mora, do tih hladnih modrih dubina \u0161to kriju neprolaznu tugu, dolete\u0107e jedan de\u010dak nesvakida\u0161nje ma\u0161te i jakih ose\u0107anja. Nose\u0107i u srcu pri\u010du o vojsci svog dede, koju je jedino \u201eprihvatao kao svoju\u201c, uroni\u0107e u svete dubine tog [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[13],"tags":[],"class_list":["post-1200","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-knjige-koje-citamo"],"aioseo_notices":[],"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack_shortlink":"https:\/\/wp.me\/p7Xlcj-jm","post_mailing_queue_ids":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1200","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1200"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1200\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1221,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1200\/revisions\/1221"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1200"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1200"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1200"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}