{"id":1484,"date":"2010-05-02T20:02:10","date_gmt":"2010-05-02T18:02:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/?p=1484"},"modified":"2018-12-29T20:49:38","modified_gmt":"2018-12-29T19:49:38","slug":"mesa-selimovic-dervis-i-smrt","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/mesa-selimovic-dervis-i-smrt\/","title":{"rendered":"Me\u0161a Selimovi\u0107 &#8211; Dervi\u0161 i smrt"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: right;\">Pi\u0161e: Ana Todorovi\u0107 Radeti\u0107,<br \/>\nFotografija preuzeta sa sajta <strong>Narodnog pozori\u0161ta<\/strong><br \/>\nNedelja, 02.05.2010, izvorno objavljen na sajtu B92 <a href=\"https:\/\/www.b92.net\/kultura\/moj_ugao.php?nav_category=557&amp;yyyy=2010&amp;mm=05&amp;nav_id=428376\">ovde<\/a>.<\/p>\n<p><strong>Autor:<\/strong>\u00a0Me\u0161a Selimovi\u0107<br \/>\n<strong>Po dramatizaciji:<\/strong>\u00a0Borislava Mihajlovi\u0107a Mihiza<br \/>\n<strong>Re\u017eija i adaptacija:<\/strong>\u00a0Egon Savin<br \/>\n<strong>Dramaturg:<\/strong>\u00a0Branislava Ili\u0107<br \/>\n<strong>Ideja prostora:<\/strong>\u00a0Egon Savin<br \/>\n<strong>Kostimograf:<\/strong>\u00a0Jelena Stoku\u0107a<br \/>\n<strong>Kompozitor:<\/strong>\u00a0Zoran Hristi\u0107<br \/>\n<strong>Glumci:<\/strong>\u00a0Nikola Ristanovski, Nenad Stojmenovi\u0107, Ljubomir Bandovi\u0107, Aleksandar Djurica, Nata\u0161a Ninkovi\u0107, Boris Pingovi\u0107, Zoran \u0106osi\u0107, Slobodan Be\u0161ti\u0107, Branko Jerini\u0107, Neboj\u0161a Kunda\u010dina, Tanasije Uzunovi\u0107, Darko Tomovi\u0107, Miodrag Krivokapi\u0107, Marko Janketi\u0107, Igor Ili\u0107, Gleb Sumanov<\/p>\n<p>Izvedbom predstave \u201cDervi\u0161 i smrt\u201d u Narodnom pozori\u0161tu obele\u017eena je stogodi\u0161njica od ro\u0111enja velikog pisca Me\u0161e Selimovi\u0107a, a ujedno je i uru\u010dena nagrada glumcu Nikoli Ristanovskom za najbolju mu\u0161ku ulogu \u2013 ulogu Ahmeda Nurudina.<\/p>\n<p>Predstava za koju ni posle skoro dve godine izvo\u0111enja ne jenjava interesovanje prikazuje metafizi\u010dko putovanje kroz \u010dovekovu kona\u010dnost.<\/p>\n<p>Me\u0161a Selimovi\u0107 je jednom prilikom izjavio o svom romanu: \u201c<em>Dervi\u0161<\/em>\u00a0je jedan moj emocionalni i moralni dug. On je neka vrsta ni\u0161ana mom se\u0107anju, ali je i spomenik ljudskoj muci. Zato ne pripada samo meni\u201d.<\/p>\n<p>I zaista je tako. Jer\u00a0<em>Dervi\u0161<\/em>\u00a0pripada svima koji vole da \u010ditaju i u\u017eivaju u dubokim mislima ovog vanvremenskog pisca, kome je jedan preloman doga\u0111aj u \u017eivotu &#8211; nevino pogubljenje brata, partizanskog oficira, u tek oslobo\u0111enoj Tuzli \u2013 umnogome doprineo pisanju ovog dela.<\/p>\n<p>A sama predstava \u201cDervi\u0161 i smrt\u201d svakako uspeva da prenese autorovu tugu i \u017eal za bratom, kao i jad nad stradanjem i patnjom \u010doveka, bilo kog, u a ovom slu\u010daju dervi\u0161a Ahmeda Nurudina, koji nije mogao da pobegne od svoje sudbine.<\/p>\n<p>Publika se suo\u010dava sa nemogu\u0107no\u0161\u0107u izbora, sa unutra\u0161njim silama i porivima koji, po Me\u0161i, vladaju i upravljaju \u010dovekom. Gledaju\u0107i komad, u\u010dimo i razmi\u0161ljamo o \u017eivotu, veri, prijateljstvu, izdaji, hrabrosti i kukavi\u010dluku i nalazimo se u jednom imaginarnom svetu prepunom straha, koji i defini\u0161e glavnu temu\u00a0<em>Dervi\u0161a<\/em>.<\/p>\n<p>Ose\u0107aj sveprisutnog straha i teskobe do\u017eivljava se tokom \u010ditave predstave. Minimalisti\u010dka scenografija \u2013 tamno sivi, visoki zidovi sa malim otvorima su stalno na sceni, bilo da predstavljaju tekiju, zatvorsku \u0107eliju ili kancelariju kadije. Strah od sistema, strah od svirepe igre vlasti, strah i unutra\u0161nje rastrzanje izme\u0111u vere i odmazde, strah od krivice i greha, strah od o\u010dekivanja kazne, strah od smrti, strah od samog sebe. Sve to simboli\u0161u visoke i tamne zidine, iz kojih izlaza nema.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, radnja u predstavi je vremenski izme\u0161tena u odnosu na sam roman. To se naslu\u0107uje kostimima, kao i skulpturom Tita koja stoji u zape\u0107ku kadijine kancelarije. Aluzija na dogmati\u010dnost sistema i nepravdu u pravom Me\u0161inom \u017eivotu.<\/p>\n<p>Ve\u0161ta gluma i lik Nikole Ristanovskog jasno oslikavaju agoniju i preobra\u017eaj u Ahmedovom \u017eivotu \u2013 najpre gledamo skromnog dervi\u0161a potpuno predanog veri, onda \u010doveka koji odbacuje poslu\u0161nost i \u017eeli da svetu ka\u017ee istinu, i napokon, \u010doveka u kome je nadvladala mr\u017enja i \u017eelja za osvetom. Treba svakako spomenuti i briljantnu glumu Ljubomira Bandovi\u0107a, koji je potpuno pribli\u017eio lik Hasana D\u017eelebd\u017eije, Ahmedovog najboljeg prijatelja, \u010doveka predanog porocima, a potpuno ironi\u010dno, jedinog \u010doveka u delu koji ostaje veran samom sebi.<\/p>\n<p>Trenutak kada su svetla uperena u publiku, a ne na glumce, najdirljiviji je trenutak predstave &#8211; suo\u010denje se nevinim stradanjem brata, kada Ahmed tra\u017ei u sebi snage da oprosti. \u201cJer, ko oprosti, on je najve\u0107i.\u201d<\/p>\n<p>Tako\u0111e, segment koji je uspe\u0161no prenet sa romana na predstavu je i sama uloga jezika i snaga re\u010di. Bilo da se koriste da bi se prikrila istina, da se napada ili brani, da se isprazno komunicira da \u0107utnja ne bi rekla ne\u0161to \u0161to ne sme, ili pokazala strah &#8211; upravo to sredstvo pribli\u017eavanja ili udaljavanja ljudi je ovom adaptacijom prenelo Me\u0161ine misli o jazu me\u0111u ljudima. Jer, kako on ka\u017ee, \u201cRazgovor je spona me\u0111u ljudima, mo\u017eda jedina.\u201d<\/p>\n<p>Me\u0111utim, bilo koja adaptacija ili izvo\u0111enje Selimovi\u0107evih dela, bez obzira na to \u0161to oboga\u0107uje na\u0161u svest i poimanje o nama samima, kao da limitira Me\u0161inu romansijersku snagu, dubinu misli, monologe i dijaloge.<\/p>\n<p>Jer \u201cspakovati\u201d autorova slo\u017eena i kompleksna ose\u0107anja u jedan komad, ipak, \u010dini se, pomalo umanjuje i samu ja\u010dinu Me\u0161inih misli, koje su najlep\u0161e izra\u017eene u pisanom obliku majstorskom ve\u0161tinom njegovog pera.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: Ana Todorovi\u0107 Radeti\u0107, Fotografija preuzeta sa sajta Narodnog pozori\u0161ta Nedelja, 02.05.2010, izvorno objavljen na sajtu B92 ovde. Autor:\u00a0Me\u0161a Selimovi\u0107 Po dramatizaciji:\u00a0Borislava Mihajlovi\u0107a Mihiza Re\u017eija i adaptacija:\u00a0Egon Savin Dramaturg:\u00a0Branislava Ili\u0107 Ideja prostora:\u00a0Egon Savin Kostimograf:\u00a0Jelena Stoku\u0107a Kompozitor:\u00a0Zoran Hristi\u0107 Glumci:\u00a0Nikola Ristanovski, Nenad Stojmenovi\u0107, Ljubomir Bandovi\u0107, Aleksandar Djurica, Nata\u0161a Ninkovi\u0107, Boris Pingovi\u0107, Zoran \u0106osi\u0107, Slobodan Be\u0161ti\u0107, Branko Jerini\u0107, [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1485,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-1484","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-pozoriste"],"aioseo_notices":[],"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/21.jpg","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack_shortlink":"https:\/\/wp.me\/p7Xlcj-nW","post_mailing_queue_ids":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1484","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1484"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1484\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1490,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1484\/revisions\/1490"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1485"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1484"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1484"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1484"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}