{"id":1539,"date":"2019-04-05T18:40:31","date_gmt":"2019-04-05T16:40:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/?p=1539"},"modified":"2019-04-05T21:51:54","modified_gmt":"2019-04-05T19:51:54","slug":"sekspirovi-soneti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/sekspirovi-soneti\/","title":{"rendered":"Ra\u0161\u010ditavanja \u0160ekspirovih soneta"},"content":{"rendered":"<p>Klasi\u010dna dela iz ba\u0161tine svetske knji\u017eevnosti uvek imaju \u017eelju da se obuku u ruho savremenog prevoda. Njihova neprolazna veli\u010dina krije se upravo u tome \u0161to, ukoliko je prevod dobar, ona ne gube od svoje autenti\u010dnosti i snage izraza u tom novom ruhu. Naprotiv, ono im samo poma\u017ee da zablistaju jo\u0161 ja\u010de, i da njihova lepota i sklad jo\u0161 jasnije do\u0111u do izra\u017eaja u rukama modernog \u010ditaoca.<\/p>\n<p>Takav je slu\u010daj i sa savremenim prepevom \u0160ekspirovih soneta (\u201e<strong>Ra\u0161\u010ditavanje \u0160ekspira \u2013 Soneti<\/strong>\u201c, Filolo\u0161ki fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 2018.) iz pera <strong>profesorke Jelisavete Milojevi\u0107<\/strong> koji je nedavno iza\u0161ao iz \u0161tampe. Ovo obimno delo, vanstardandnog formata, osmi\u0161ljeno je kao ogledalo u kojem se uporedno preslikavaju originalni \u0160ekspirovi soneti i prevodi prof. Milojevi\u0107.<\/p>\n<p>O tome koliko je truda, entuzijazma, ali i <a href=\"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/kako-pospesiti-kreativnost\/\">kreativnog zamaha<\/a>\u00a0ulo\u017eeno u ovaj poduhvat, svedo\u010di i \u010dinjenica da je u njemu svesrdno u\u010destvovao i talentovani glumac Narodnog pozori\u0161ta u Beogradu Had\u017ei Nenad Mari\u010di\u0107, sa svojim nadahnutim interpretacijama pojedinih soneta. Ova prevodila\u010dko-gluma\u010dka saradnja je iznedrila jedno vanredno multimedijalno delo, koje \u010ditalac mo\u017ee da do\u017eivi i \u201era\u0161\u010ditava\u201c svim \u010dulima.<\/p>\n<p>Uz to, pore\u0111enja i sagledavanja celishodnosti i posebnosti ovog prevoda radi, prilo\u017eeni su i raniji <a href=\"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/sekspirovi-soneti-u-srpskom-ruhu\/\">prepevi pojedinih \u0160ekspirovih soneta u nas<\/a>, dakle, na srpskom jeziku. Tako \u010ditalac ima priliku da isprati, nekad fine, a nekad drasti\u010dne transformacije pojedinih prepeva, sve vreme ih suprotstavljaju\u0107i originalu, i da vidi kakve promene jedan sonet do\u017eivljava prelamaju\u0107i se kroz stilsku prizmu razli\u010ditih prevodioca.<\/p>\n<p>Ve\u0107 smo ranije pisali, u osvrtu na prepev na\u0161eg slavnog pesnika Stevana Rai\u010dkovi\u0107a, o specifi\u010dnostima prevo\u0111enja \u0160ekspirovih soneta (ili bilo kojeg dela, a naro\u010dito poetskog) iz \u201edruge ruke\u201c, odnosno, oslanjaju\u0107i se na prozni prevod tre\u0107e osobe kao na uzorak. Tamo gde ne postoji temeljno poznavanje jezika originala, prevodilac zavisi od tu\u0111eg prevoda, koji je uvek svojevrsno tuma\u010denje. Samim tim, i verzija prepeva soneta koju imamo pred sobom predstavlja \u201etre\u0107i otisak\u201c, odnosno, odraz koji se ve\u0107 reflektovao u ne\u010dijem ogledalu, i dolazi do nas ve\u0107 izmenjen ili iskrivljen. U slu\u010daju Rai\u010dkovi\u0107a, mogli bismo re\u0107i da su neprema\u0161ivo zanatsko ume\u0107e i lirski senzibilitet u dobroj meri nadomestili odsustvo neposredne korespondencije sa originalom. Snagom svog pesni\u010dkog ume\u0107a i gotovo savr\u0161enim vladanjem sonetnom formom, Rai\u010dkovi\u0107 je uspeo da nam do\u010dara \u201esvog\u201c \u0160ekspira, koji s lako\u0107om postaje \u2013 \u201ena\u0161\u201c, jer su njegovi prepevi ne samo sna\u017eni, ve\u0107 i prijem\u010divi i, iznad svega \u2013 nadahnuti! Pesnik prepevava \u0160ekspira \u201epunim ustima\u201c, so\u010dno, britko, gromovito, bez ustezanja. \u010citaju\u0107i Rai\u010dkovi\u0107eve kasnije sonete, koji kao da nastavljaju \u0161ekspirovski opus, pre svega po formi i izrazu, te\u0161ko je razlu\u010diti ko je tu kome vi\u0161e \u201epozajmio\u201c \u2013 Rai\u010dkovi\u0107 \u0160ekspiru, ili \u0160ekspir \u2013 Rai\u010dkovi\u0107u! Naravno, mislimo na prepev.<\/p>\n<p>O prepevu profesorke Jelisavete Milojevi\u0107 u samoj knjizi govore znameniti knji\u017eevni i jezi\u010dki autoriteti i <a href=\"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/godina-sekspira\/\">vrsni poznavaoci \u0160ekspirovog jezika i dela<\/a> u nas, kao \u0161to su profesor Svetozar Rapaji\u0107, profesor dr Zoran Paunovi\u0107 i profesor dr Ivana Trbojevi\u0107 Milo\u0161evi\u0107. Pored takve recenzentske potpore gore navedenog tima \u2013 na\u0161 osvrt \u0107e, u najboljem slu\u010daju, biti subjektivno vi\u0111enje ovog prepeva, koji, sasvim sigurno, pretenduje da bude epohalno delo na\u0161e prevodila\u010dke\u00a0 riznice.<\/p>\n<p>Jezi\u010dka dosetljivost, o\u0161troumnost ideja, briljantan vez misli koje susti\u017eu jedna drugu bez predaha, i \u010dvrsto zategnuta sonetna forma postavljaju pred prevodioca izuzetno visoke zahteve kada su u pitanju \u0160ekspirovi soneti. Prevodilac treba da nam prenese, ne samo dosledan smisao i verno tuma\u010denje originalnog stiha, ve\u0107 i britkost duha, vrcavost misli, dvosmislenost re\u010di i pesni\u010dkih slika, jezi\u010dke smicalice i igre re\u010di, dakle, sam duh \u0160ekspirovog stihotvorstva koji i \u010dini ovog pesnika, a nadasve, njegove sonete, toliko genijalnim.<\/p>\n<p>Profesorka Milojevi\u0107 je, po svemu sude\u0107i, dorasla ovom zadatku i oberu\u010dke je prihvatila izazov. Ako se za pesnika poput Rai\u010dkovi\u0107a isku\u0161enje krije u tome da ga preterana pesni\u010dka razigranost i sloboda ponesu toliko da \u201ezaseni\u201c ili, ispravnije re\u010deno, zanemari ili izneveri original, onda se u slu\u010daju vrsnog poznavaoca engleskog jezika i \u0160ekspirovog opusa isku\u0161enje sastoji u tome da se preteranim jezi\u010dkim \u010distunstvom i strogoj privr\u017eenosti originalu istisne lepr\u0161avost, razbaru\u0161enost i spontanost poetskog toka. Na nekom vrhovnom knji\u017eevnom sudu, iz perspektive ve\u010dnosti, te\u0161ko je re\u0107i koji bi od ova dva greha imao ve\u0107u te\u017einu.<\/p>\n<p>Na sre\u0107u, profesorka Milojevi\u0107 ve\u0161to odoleva ovom isku\u0161enju. Pedantno sakupljaju\u0107i sve klju\u010dne niti izvornog stiha, ona ih provla\u010di kroz vez prepeva na odmeren i prirodan na\u010din, tako da \u0160ekspirov sonet uspeva da zazvoni autenti\u010dno i uverljivo u duhu srpskog jezika. Tamo gde Rai\u010dkovi\u0107 britko se\u010de i preina\u010duje, da bi dao gromovitost ili efektnost odre\u0111enom stihu, ne libe\u0107i se da odstupi od izvornika toliko da \u0160ekspir \u010desto \u201ekaska\u201c za njim, profesorka Milojevi\u0107 je daleko delikatnija: ona prati ritam \u0160ekspirovog iskaza, verno ga preslikava, ali odstupa od doslovnosti taman onoliko koliko je potrebno da stih zazvu\u010di prirodno, ritmi\u010dki skladno i ujedna\u010deno. \u010cini se da ona ta\u010dno zna gde treba odstupiti i da su razlozi za ta odstupanja dobro potkovani, iako ne postoje ni usiljenost ni nategnutost dok to \u010dini. Prepev zadr\u017eava \u0161ekspirovski ton i dramatiku, domi\u0161ljatost, promi\u0161ljenu teatralnost, vrcavi humor i izvornu eleganciju.<\/p>\n<p><span class=\"embed-youtube\" style=\"text-align:center; display: block;\"><iframe loading=\"lazy\" class=\"youtube-player\" width=\"770\" height=\"434\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/kAhtaDQyX8g?version=3&#038;rel=1&#038;showsearch=0&#038;showinfo=1&#038;iv_load_policy=1&#038;fs=1&#038;hl=sr-RS&#038;autohide=2&#038;wmode=transparent\" allowfullscreen=\"true\" style=\"border:0;\" sandbox=\"allow-scripts allow-same-origin allow-popups allow-presentation allow-popups-to-escape-sandbox\"><\/iframe><\/span><\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"aligncenter size-full wp-image-1541\" src=\"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-content\/uploads\/2019\/04\/Sonet66-1.jpg\" alt=\"Sonet 66 \" width=\"1000\" height=\"653\" srcset=\"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-content\/uploads\/2019\/04\/Sonet66-1.jpg 1000w, https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-content\/uploads\/2019\/04\/Sonet66-1-300x196.jpg 300w, https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-content\/uploads\/2019\/04\/Sonet66-1-768x502.jpg 768w, https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-content\/uploads\/2019\/04\/Sonet66-1-740x483.jpg 740w\" sizes=\"auto, (max-width: 1000px) 100vw, 1000px\" \/><\/p>\n<p>Verovatno otud i naslov ovog dela \u2013 \u201eRa\u0161\u010ditavanje \u0160ekspira\u201c. Namera je hrabra i pomalo revolucionarna, u prevodila\u010dkom pregoru: ra\u0161\u010distiti zbrku; ukazati na gre\u0161ke, previde i nejasno\u0107e u drugim prepevima, razobli\u010diti pogre\u0161na ili previ\u0161e smela tuma\u010denja&#8230; Sve vreme odr\u017eavaju\u0107i ravnote\u017eu izme\u0111u vernosti smislu i sonetnoj formi, bez pravljenja nepotrebnih kompromisa ili odstupanja da bi se postigla poetska efektnost, profesorka Milojevi\u0107 kroz ovaj opse\u017eni opus \u0161alje poruku da preterana pesni\u010dka sloboda nije ni izgovor ni alibi, kao ni da jezi\u010dka preciznost i pedantnost ne moraju nu\u017eno da imaju puritansku konotaciju. U tom smislu, njeno \u201eRa\u0161\u010ditavanje\u201c predstavlja svojevrsni podvig samosvesnog prevodioca koji je unapred svestan zamki na kompleksnom putu kojim je krenuo i koji je \u010dvrsto re\u0161en da ih izbegne.<\/p>\n<p>Jezi\u010dka jasno\u0107a i prirodna konstrukcija ili prirodan tok stiha su tako\u0111e nesumnjive odrednice i kvaliteti ovog prepeva. Misaoni tok je neprekinut, jasan, blizak savremenom \u010ditaocu. Ponegde imamo utisak da prof. Milojevi\u0107 malo odu\u017euje stih zarad logi\u010dnog zaokru\u017eivanja misli. Tu se na tren gube dinamika i ritam, ako ih uporedimo sa Rai\u010dkovi\u0107evim stihom ili izvornikom. No, to su samo momenti razvezivanja u pojedinim stihovima, koje prof. Milojevi\u0107 brzo ponovo \u201ehvata pod konac\u201c , ve\u0107 u slede\u0107em stihu, vra\u0107aju\u0107i ih na razboj soneta.<\/p>\n<p>Rastere\u0107ena kompleksa \u2013 koji mnogi jezi\u010dki autoroteti i knji\u017eevni kriti\u010dari smatraju i zabludom \u2013 da samo vrstan pesnik mo\u017ee da bude dobar prevodilac kada je u pitanju poezija, odnosno, da samo pesnik mo\u017ee da prevodi pesnika, Jelisaveta Milojevi\u0107 postavlja sebi prevashodni zadatak da prenese \u0161ekspirovsku misao u stihu na najcelishodniji na\u010din, ne bez ma\u0161te i dovitljivosti koji su neophodni da bi se izbegla rogobatnost doslednog prevo\u0111enja.<\/p>\n<p>Najbolje je da sada navedemo neke primere iz knjige koja se, takore\u0107i, jo\u0161 pu\u0161i, i da ih uporedimo sa Rai\u010dkovi\u0107evim prepevom i originalom.<\/p>\n<p>Po\u010de\u0107emo sa onim \u201enajblje\u0161tavijim\u201c u kolajni \u201eZlatnih soneta\u201c \u2013 Sonetom 18<\/p>\n<div class=\"mks_col \">\n<div class=\"mks_one_half \">\n<p><strong>Sonet 18<\/strong><\/p>\n<p><strong>Prepevala Jelisaveta Milojevi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Da ka\u017eem da si ko letnji dan rajski?<br \/>\nTvoja je \u010dednost i lepota ve\u0107a.<br \/>\nVetar strese ljupki pupoljak majski<br \/>\nA letnjega dana brzo se ne se\u0107a.<br \/>\nNeba zlatnog lik \u010desto se zamuti,<br \/>\nNeba oko preblje\u0161ti, lepota razodene.<br \/>\nLepota od lepote ponekad odstupi<br \/>\nZbog slu\u010daja ili vremena mene.<br \/>\nTvoje je leto ve\u010dno \u2013 nikad tren.<br \/>\nLepota tvoja ne\u0107e se razneti.<br \/>\nNiti se smrt hvaliti da si njena sen<br \/>\nKad stih, sa tobom, u ve\u010dnost poleti.<br \/>\nDokle je daha i dok oko plovi<br \/>\nTi \u0107e\u0161 \u017eiveti i moji stihovi.<\/p>\n<\/div>\n<div class=\"mks_one_half \">\n<p><strong>Sonet 18<\/strong><\/p>\n<p><strong>Prepevao Stevan Rai\u010dkovi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Sa letnjim danom ne znam da li da te<br \/>\nPoredim, kad si \u2013 lep\u0161i, \u010dari ti\u0161e?<br \/>\nPupoljke maja stra\u0161ni vetri smlate<br \/>\nI vreme leta kratko je odvi\u0161e;<br \/>\nPonekad oko neba jara rubi,<br \/>\nA \u010desto zlatni lik potamni neba;<br \/>\nSve \u0161to je lepo lepotu i gubi<br \/>\nKad slu\u010daj ho\u0107e il prirodi treba.<br \/>\nSvenuti ne\u0107e ve\u010dno leto tvoje,<br \/>\nNiti lepota, a i smrt se ne\u0107e<br \/>\nHvaliti da ti pokri tamom boje,<br \/>\nU ve\u010dnost \u2013 pesma \u2013 i tvoj lik odne\u0107e.<br \/>\nDok oko vidi i dok di\u0161u ljudi<br \/>\nS pesmom \u0107e ovom tvoj lik da se budi.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<p><strong>Sonnet 18<\/strong><\/p>\n<p>Shall I compare thee to a summer\u2019s day_<br \/>\nThou art more lovely and more temperate:<br \/>\nRough winds do shake the darling buds of May,<br \/>\nAnd summer\u2019s lease hath all too short a date.<br \/>\nSometime too hot the eye of heaven sines,<br \/>\nAnd often is his gold complexion dimm\u2019d;<br \/>\nAnd every fair from fair sometime declines,<br \/>\nBy chance, or nature\u2019s changing course, untrimm\u2019d;<br \/>\nBut thy eternal summer shall not fade,<br \/>\nNot lose possession of that fair thou ow\u2019st;<br \/>\nNor shall Death brag thou wander\u2019st in his shade,<br \/>\nWhen in eternal lines to time thou grow\u2019st;<br \/>\nSo long as men can breathe, or eyes can see,<br \/>\nSo long lives this, and this gives life to thee.<\/p>\n<p>Nemogu\u0107e je ne zanemeti i ne izgubiti dah, makar na tren, pred svevremenom lepotom ovih stihova! Zato \u0107emo, umesto bilo kakvog analiti\u010dkog osvrta i suvi\u0161nih re\u010di, dopustiti \u010ditaocu da oseti do kakvih doma\u0161aja jedan uspe\u0161an prepev mo\u017ee da do\u0111e kada je <a href=\"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/kategorija\/velikani-prevodjenja\/\">prevodilac istinski nadahnut<\/a> i ponet originalom. Dok se Rai\u010dkovi\u0107 igra re\u010deni\u010dnim konstrukcijama, izme\u0161taju\u0107i re\u010di i britko ih re\u017eu\u0107i u slu\u017ebi perfekcije rime, po ugledu na staru \u0161kolu srpskih romanti\u010dara, Jelisaveta pu\u0161ta da misao glatko i ne\u017eno te\u010de, prirodno se oblikuje, i tanano uskladi sa rimom. Dok nas prva verzija re\u0161eta lepetom, druga nas miluje odjekom te iste bezvremene Lepote, ovekove\u010dene stihom, kao jedinim sredstvom koje jam\u010di besmrtnost iz ugla ovog soneta. Rai\u010dkovi\u0107eve slike su jake, \u017eestoke, upravo kao prevrati letnjeg vremena, provale oblaka smenjuju plavetnilo, a Lepota je razorna koliko i uzvi\u0161ena. Da, to jeste eho \u0160ekspirovog jezika u ovom sonetu u kojem dominira kontrast izme\u0111u neumoljive prolaznosti koju odslikava priroda i neprolazne lepote istinske Ljubavi, koju pesnik, svojim stihom, \u010dini ve\u010dnom i besmrtnom. Jelisaveta Milojevi\u0107, pak, hvata onu tananu i umilnu, ne\u017enu notu ovog istog soneta, i u tom smislu posti\u017ee \u201egugutavost\u201c ljubavnog jezika, daju\u0107i onu \u201e\u017eensku\u201c liri\u010dnost sonetu. Mogli bismo re\u0107i, sagledavaju\u0107i \u0160ekspirov sonetni opus u celini, da je sam pesnik u obilnoj meri posedovao obe strane \u2013 i \u201emu\u0161ku\u201c \u017eestinu i britku strastvenost rai\u010dkovi\u0107evskog tona, i ne\u017enu, prefinjenu i daleko mek\u0161u liri\u010dnost Jelisavetinog pevanja.<\/p>\n<div class=\"mks_col \">\n<div class=\"mks_one_half \">\n<p><strong>Sonet 44<\/strong><\/p>\n<p><strong>Prepevala Jelisaveta Milojevi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Kad bi mi telo bilo misao<br \/>\nA ne od tvari: zemlje i vode,<br \/>\nBolnu daljinu bih lako premostio<br \/>\nPa da se daleke me\u0111e zasvode.<br \/>\nTad ne bi bilo va\u017eno gde sam,<br \/>\nNa kojoj strani sveta postojim,<br \/>\nMi\u0161lju bih leteo da s tobom jesam<br \/>\nU istom trenu kada te zamislim.<br \/>\nUbija me misao da nisam misao<br \/>\nPa, kad te nema, daljine da presko\u010dim.<br \/>\nTegom zemlje i vode sam se okovao<br \/>\nI zato od volje vremena zavisim.<br \/>\nUsporen, \u010dekam, tela ovako sazdana,<br \/>\nU meni suze i tuga obostrana.<\/p>\n<\/div>\n<div class=\"mks_one_half \">\n<p><strong>Sonet 44<\/strong><\/p>\n<p><strong>Prepevao Stevan Rai\u010dkovi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>O, da je te\u0161ko su\u0161tastvo mog tela \u2013<br \/>\nMisao, dalj me spre\u010davala ne bi,<br \/>\nJer, ja bih onda, preko svih predela,<br \/>\nPa ma gde da si \u2013 doleteo tebi.<br \/>\nO, svejedno je gde bih tada bio<br \/>\nI me\u0111u nama kakva daljina je;<br \/>\nHitrom bih mi\u0161lju more presko\u010dio<br \/>\n\u010cim smisli gde bi ona htela da je.<br \/>\nMisao nisam, pa tu\u017eim ko niko;<br \/>\nMnogih je milja izme\u0111u nas sena.<br \/>\nSazdan od zemlje i vode, toliko,<br \/>\nPrepu\u0161tam susret \u0107udima vremena.<br \/>\nSpori sastojci mog tela su uza<br \/>\nI isti izvor na\u0161ih gorkih suza.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<p><strong>Sonnet 44<\/strong><\/p>\n<p>In the dull substance of my flesh were thought,<br \/>\nInjurious distance should not stop my way;<br \/>\nFor then despite of space I would be thought,<br \/>\nFrom limits far remote, where thou dost stay.<br \/>\nNo matter then although my foot did stand<br \/>\nUpon the furthest earth removed frome there;<br \/>\nFor nimble thought can jump both sea and land<br \/>\nAs soon as think the place where he would be.<br \/>\nBut uh! Thought kills me that I am not thought,<br \/>\nTo leap large lengths of miles when thou art gone,<br \/>\nBut that, so much of earth and water wrought,<br \/>\nI must attend time\u2019s leisure with my moan,<br \/>\nReceiving nought by elements so slow<br \/>\nBut heavy tears, badges of either\u2019s woe.<\/p>\n<p>Sagledavaju\u0107i uporedno oba prepeva, ne mo\u017eemo se odupreti utisku da je Rai\u010dkovi\u0107ev zadatak bio neuporedivo lak\u0161i ve\u0107 samim tim \u0161to je dozvolio sebi da se prepusti pesni\u010dkom nadahnu\u0107u unutar zadatog okvira smisla. Na taj na\u010din on \u0161ekspirovsku tu\u017ebalicu zbog okovanosti materijom iznosi nesputano, daju\u0107i sebi odu\u0161ka da zagrmi ili uzdahne onako kako je to njemu lirski i poetski prirodno. Ipak, kada uporedimo \u0160ekspirov vapaj,<\/p>\n<p>\u201cBut uh! Thought kills me that I am not thought,<br \/>\nTo leap large lengths of miles when thou art gone&#8230;\u201c<\/p>\n<p>sa Rai\u010dkovi\u0107evim, u istom stihu:<\/p>\n<p>\u201eMisao nisam, pa tu\u017eim ko niko;<br \/>\nMnogih je milja izme\u0111u nas sena.\u201c,<\/p>\n<p>ne mo\u017eemo, a da ne osetimo da se radi o jednom te istom vapaju, jer je nadahnu\u0107e istovetno. U tome je maestralnost Rai\u010dkovi\u0107evog prepeva.<\/p>\n<p>Jelisaveta Milojevi\u0107 je mnogo delikatnija:<\/p>\n<p>\u201eUbija me misao da nisam misao<br \/>\nPa, kad te nema, daljine da presko\u010dim.\u201c<\/p>\n<p>Umesto sirovog uzdaha, njeno jadanje ima i filozofsku dubinu, iako mu ne nedostaje sna\u017ena emocija. Ona ne nalazi za shodno da u ovom slu\u010daju promeni autenti\u010dan \u0160ekspirov iskaz: \u201eThought kills me&#8230;\u201c, budu\u0107i da isti iskaz ima istovetnu lirsku dramati\u010dnost i u srpskom jeziku. \u010cini se da je to na\u010delo kojeg se Jelisaveta Milojevi\u0107 prili\u010dno dosledno pridr\u017eava.<\/p>\n<p>Evo jo\u0161 jednog primera:<\/p>\n<div class=\"mks_col \">\n<div class=\"mks_one_half \">\n<p><strong>Sonet 57<\/strong><\/p>\n<p><strong>Prepevala Jelisaveta Milojevi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Tvoj sam rob i \u0161ta mogu drugo<br \/>\nDo da slu\u017eim trenucima po\u017eude tvoje.<br \/>\nDu\u017enost je ni\u0161ta i vreme je grubo<br \/>\nOsim kad zahteva\u0161 usluge moje.<br \/>\nNe \u017ealim se na beskrajne sate<br \/>\nNi na gor\u010dinu tvoga \u201ezbogom\u201c<br \/>\nDok zbog tebe \u010dekam i \u010dekam na te<br \/>\nJa \u2013 kralj \u2013 a sluga svojom voljom.<br \/>\nLjubomora mi uzima hrabrost<br \/>\nDa se pitam gde si i \u0161ta radi\u0161.<br \/>\nSlutnje odbacuje moja odanost<br \/>\nPa mislim samo druge sre\u0107nim \u010dini\u0161.<br \/>\nBudalom me pravi\u0161 \u2013 radi sve po volji!<br \/>\nNe mislim lo\u0161e \u2013 budala sam \u0161to voli.<\/p>\n<\/div>\n<div class=\"mks_one_half \">\n<p><strong>Sonet 57<\/strong><\/p>\n<p><strong>Prepevao Stevan Rai\u010dkovi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Po\u0161to sam tvoj rob \u2013 \u0161ta da radim drugo<br \/>\nNego \u0107udima da uga\u0111am tvojim?<br \/>\nDragoceno je moje vreme dugo<br \/>\nSamo kad tebe dvorim \u010dinom kojim.<br \/>\nNe smem da korim tu\u017eni \u010das i dugi<br \/>\nKad tebe nema, o moj suverene;<br \/>\nNi da razmi\u0161lja nije dano slugi,<br \/>\nKad ka\u017ee\u0161 zbogom i napusti\u0161 mene;<br \/>\nNi pitati te ne smem ljubomorno \u2013<br \/>\nKud si nestao i \u0161ta radi\u0161 sada;<br \/>\nKao rob, moram da \u010dekam pokorno,<br \/>\nDok tvoja dru\u017eba drugima pripada.<br \/>\nLuda je ljubav, ma \u0161ta da se zbiva<br \/>\nPo tvojoj volji \u2013 \u00a0tu zlo ne otkriva.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<p><strong>Sonnet 57<\/strong><\/p>\n<p>Being your slave what should I do but tend<br \/>\nUpon the hours, and times of your desire?<br \/>\nI have no precious time at all to spend;<br \/>\nNot service to do, till you require.<br \/>\nNor dare I chide the world without end hour<br \/>\nWhilst I, my souverign, watch the clock for you,<br \/>\nNor think the bitterness of absence sour,<br \/>\nWhen you have bid your servent once adieu;<br \/>\nNor dare I question with mz jealous thought<br \/>\nWhere you might be, or your affairs suppose,<br \/>\nBut, like a sad slave, stay and think of nought<br \/>\nSave, where you are, how happy you make those.<br \/>\nSo true a fool is love, that in your Will,<br \/>\nThough you do anything, he thinks no ill.<\/p>\n<p>\u010cini se da su oba prepeva prili\u010dno usagla\u0161ena u ovom sonetu \u2013 do samog kraja, kada se verzije poslednja dva stiha u prepevima profesorke Milojevi\u0107 i Stevana Rai\u010dkovi\u0107a prili\u010dno razlikuju.<\/p>\n<p>\u0160ekspirovo pomirljivo polaganje oru\u017eja pred tiranskim fenonomenom Ljubavi, koja svoju \u017ertvu \u010dini budalom (\u201eSo true a fool is love, that in your Will, Though you do anything, he thinks no ill&#8230;\u201c), Jelisaveta Milojevi\u0107 re\u0161ava ovako:<\/p>\n<p>\u201eBudalom me pravi\u0161 \u2013 radi sve po volji!<br \/>\nNe mislim lo\u0161e \u2013 budala sam \u0161to voli.\u201c<\/p>\n<p>Iz njenih stihova, naro\u010dito onog prvog, izbijaju revolt i rezignacija. Iako poku\u0161ava da ih primiri slede\u0107im stihom: \u201eNe mislim lo\u0161e \u2013 budala sam \u0161to voli\u201c, osnovni ton ovih stihova ostaje isti. Tu je te\u0161ko osetiti nevoljno, ali donekle i filozofoski mirno prihvatanje neminovne sudbine na koju su predodre\u0111eni oni koji vole: po \u0160ekspiru, oni su svesni svoje ludosti i svojevoljno joj se pokoravaju, uprkos nepodno\u0161ljivom bolu koja ih razara iznutra. Osnovni ton kod \u0160ekspira je \u2013 pomirljivost i prihvatanje te sudbine, nakon prethodnog jadanja. \u010cini se da je tu Rai\u010dkovi\u0107 bio bli\u017ee izvornoj emociji i ideji sa svojom verzijom, koja li\u010dnu patni\u010dku sudbinu spremno izjedna\u010dava sa op\u0161tom sudbinom zaljubljenih koji su predodre\u0111eni na Bezumlje:<\/p>\n<p>\u201eLuda je ljubav, ma \u0161ta da se zbiva<br \/>\nPo tvojoj volji \u2013\u00a0 tu zlo ne otkriva.\u201c<\/p>\n<p>I, na kraju, zavr\u0161i\u0107emo sa Sonetom 108 u kojem su oba prevodioca na\u0161la domi\u0161ljata re\u0161enja za razre\u0161enje tipi\u010dnih \u0161ekspirovskih jezi\u010dkih i misaonih zavrzlama:<\/p>\n<div class=\"mks_col \">\n<div class=\"mks_one_half \">\n<p><strong>Sonet 108<\/strong><\/p>\n<p><strong>Prepevala Jelisaveta Milojevi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>\u0160ta u umu da na\u0111em neizre\u010deno,<br \/>\nU srcu koja ose\u0107anja neopisana?<br \/>\n\u0160ta sad da pi\u0161e ljubavlju pero namo\u010deno<br \/>\nKad je tvoja vrlina ve\u0107 opevana?<br \/>\nNi\u0161ta! Ipak, mili dragi, kao Bogu<br \/>\nMolitve, ponavljati ih du\u017ean bih bio;<br \/>\nOne su uvek nove, zastariti ne mogu \u2013<br \/>\nI sad smo jedno, u nebo sam te vinuo.<br \/>\nVe\u010dnu ljubav, tako, starost ne ranjava<br \/>\nNiti je pla\u0161i tela smrtna pra\u0161ina.<br \/>\nNju vreme nikad ne nadja\u010dava<br \/>\nVe\u0107 ona vreme za slugu ima.<br \/>\nIznova omla\u0111ujem ljubav jednom za\u010detu<br \/>\nI kad se mrtva \u010dini Vremenu i svetu.<\/p>\n<\/div>\n<div class=\"mks_one_half \">\n<p><strong>Sonet 108<\/strong><\/p>\n<p><strong>Prepevao Stevan Rai\u010dkovi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>\u0160ta mo\u017ee um mj perom da napi\u0161e<br \/>\nDa du\u0161a re\u010d ve\u0107 nije rekla svoju?<br \/>\n\u0160ta da se rekne i novo i vi\u0161e<br \/>\nDa mi izraz ljubav i \u010dar tvoju?<br \/>\nNi\u0161ta, moj dru\u017ee. Al izjave rane:<br \/>\nDa si moj, a ja \u2013 tvoj da sam, govorim<br \/>\nKao molitvu, re\u010d po re\u010d, kroz dane.<br \/>\nJer, kad je ve\u010dna ljubav kojom gorim \u2013<br \/>\nOna je nova, iako je stara;<br \/>\nKo pre \u2013 duboka; bora joj ne \u0161kodi,<br \/>\nNi zub vremena \u2013 jer ona pretvara<br \/>\nStarost u slugu i na to je svodi.<br \/>\nOna kao nanovo ro\u0111ena<br \/>\nKad ostarelost misli da je \u2013 sena.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<p><strong>Sonnet 108<\/strong><\/p>\n<p>What\u2019s in the brain that ink may character<br \/>\nWhich hat not figured to thee my true spirit?<br \/>\nWhat\u2019s new to speak, what now to register,<br \/>\nThat my express my love, or thy dear merit?<br \/>\nNothing, sweet boy; but yet, like prayers divine,<br \/>\nI must each they say o\u2019er the very same<br \/>\nCounting no old things old, thou mine, I thine,<br \/>\nEve as when first I hallowed thy fair name.<br \/>\nSo the eternal love in love\u2019s fresh case,<br \/>\nWeight not the dust and injury of age,<br \/>\nNor gives to necessary wrinkles place,<br \/>\nBut makes antiquity for aye his page<br \/>\nFinding the first conceit of love there bred,<br \/>\nWhere time and outward form would show it dead.<\/p>\n<p>Upravo u ovoj pesmi, gde sam pesnik postavlja izazov \u2013 kako opisati ono \u0161to je ve\u0107 toliko puta opisano i kako iskazati staru emociju na nov i sve\u017e na\u010din \u2013 ogleda se briljantnost i dovitljivost prepeva Jelisavete Milojevi\u0107. \u0160ekspirovi soneti obiluju mudrosnim mislima i izrekama koje nije uvek lako izraziti stihovno na srpskom jeziku, tako da ostanu verni originalu i o\u010duvaju i lirski senziblitet i filozofsku jezgrovitost i dubinu. Jelisaveta se savr\u0161eno snalazi upravo u takvim za\u010dkoljicama. Tako \u0160ekspirov stih:<\/p>\n<p>\u201eSo that eternal love in love\u2019s fresh case,<br \/>\nWeight not the dust and injury of age,<br \/>\nNor gives to necessary wrinkles place,<br \/>\nBut makes antiquity for aye his page&#8230;\u201c,<\/p>\n<p>profesorka Milojevi\u0107 prepevava ovako:<\/p>\n<p>\u201eVe\u010dnu ljubav, tako, starost ne ranjava<br \/>\nNiti je pla\u0161i tela smrtna pra\u0161ina.<br \/>\nNju vreme nikad ne nadja\u010dava<br \/>\nVe\u0107 ona vreme za slugu ima.\u201c<\/p>\n<p>Ovde bi joj na ritmici i skladu stiha svakako mogli pozavideti i vrsni pesnici. Ono \u0161to je jednako va\u017eno su spretna re\u0161enja koja je na\u0161la da sintagme u kojima se \u201eljubav\u201c javlja uzastopno, \u010das kao imenica, \u010das kao pridev, preto\u010di u misaoni iskaz jednak po zna\u010denju izvornika, a opet bri\u017eljivo promi\u0161ljen i sro\u010den. Znala\u010dki izvla\u010de\u0107i esenciju, prate\u0107i crvenu nit smisla od po\u010detka do kraja, profesorka Milojevi\u0107 daje sjajan kroj ovim stihovima u srpskom ruhu.<\/p>\n<p>Za razliku od nje, kod Rai\u010dkovi\u0107a se upravo u ovom prepevu ogleda ona razbaru\u0161ena sloboda koja pretpostavlja snagu pesni\u010dkog izraza izvornom stihu, iako se ni u kom smislu ne mo\u017ee re\u0107i da je prekora\u010dio granice dopustivog i \u201ezastranio\u201c u toj slobodi, jer se \u201esrce\u201c izvornih stihova i te kako jasno i pravilo \u010duje kroz njegov prepev:<\/p>\n<p>\u201eJer, kad je ve\u010dna ljubav kojom gorim \u2013<br \/>\nOna je nova, iako je stara;<br \/>\nKo pre \u2013 duboka; bora joj ne \u0161kodi,<br \/>\nNi zub vremena \u2013 jer ona pretvara<br \/>\nStarost u slugu \u2013 i na to je svodi.\u201c<\/p>\n<p>Na kraju \u2013 a daleko smo od kraja! \u2013 uvereni smo da je ovo samo po\u010detak gotovo beskrajne uporedne analize ovog novog prepeva \u0160ekspirovih soneta koje nam je podarila profesorka Jelisaveta Milojevi\u0107 i prepeva njenih prethodnika, a za\u0161to ne \u2013 i sledbenika. Ipak, ono \u0161to je na\u0161a preporuka \u010ditaocima jeste da pre svega \u010ditaju Jelisavetine prepeve neoptere\u0107eni ranijim verzijama, kao da se prvi put susre\u0107u sa \u0160ekspirovim sonetima na srpskom jeziku. Tek tada \u0107e mo\u0107i potpuno da u\u017eivaju u njima i osete sve\u017einu jezika koji korespondira sa dana\u0161njim vremenom, ujedno donose\u0107i veran eho \u0161ekspirovskog doba i duha. To je majstorstvo svih istinskih prevodilaca koji se upu\u0161taju u tako zahtevan i izazovan posao kao \u0161to su prepevi klasi\u010dnih knji\u017eevnih dela, koja su uvek koliko stara, toliko i bezvremena. Ba\u0161 kao i opis Ljubavi u Sonetu 108.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Klasi\u010dna dela iz ba\u0161tine svetske knji\u017eevnosti uvek imaju \u017eelju da se obuku u ruho savremenog prevoda. Njihova neprolazna veli\u010dina krije se upravo u tome \u0161to, ukoliko je prevod dobar, ona ne gube od svoje autenti\u010dnosti i snage izraza u tom novom ruhu. Naprotiv, ono im samo poma\u017ee da zablistaju jo\u0161 ja\u010de, i da njihova lepota [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1547,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[13],"tags":[],"class_list":["post-1539","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjige-koje-citamo"],"aioseo_notices":[],"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-content\/uploads\/2019\/04\/Rascitavanje-Sekspira-Jelen.jpg","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack_shortlink":"https:\/\/wp.me\/p7Xlcj-oP","post_mailing_queue_ids":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1539","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1539"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1539\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1551,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1539\/revisions\/1551"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1547"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1539"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1539"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1539"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}