{"id":1623,"date":"2020-03-23T18:15:14","date_gmt":"2020-03-23T17:15:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/?p=1623"},"modified":"2022-03-24T17:39:49","modified_gmt":"2022-03-24T16:39:49","slug":"isidora-sekulic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/isidora-sekulic\/","title":{"rendered":"Isidora Sekuli\u0107: U odbranu dostojanstva prevoda"},"content":{"rendered":"<p>Malo je onih koji su jezik, najpre svoj, a posle i svaki drugi, ili jezik uop\u0161te, uzdigli do takvog kulta kao \u0161to je to slu\u010daj sa na\u0161om znamenitom knji\u017eevnicom, esejistom, <a href=\"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/\">prevodiocem<\/a> i prvom \u017eenom akademikom u nas \u2013 Isidorom Sekuli\u0107. Ako je jezik, kao sto\u017eer kulturne ba\u0161tine, svojevrsno svetili\u0161te jednog naroda, onda je Isidora nesumnjivo sve\u0161tenica u tom svetili\u0161tu.<\/p>\n<p>U jednom od svojih \u201eOgleda\u201c, posve\u0107enom mnogovrsnim i slo\u017eenim zahtevima prevo\u0111enja umetni\u010dkog dela, na\u0161a <a href=\"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/kategorija\/knjizevnost\/\">knji\u017eevnica<\/a> se hrabro i bespo\u0161tedno hvata uko\u0161tac sa nesmiljenim kriti\u010dkim glasovima koji osporavaju ne samo vrsno\u0107u i relativnost uspeha ovakvog jednog poduhvata, ve\u0107 i samu njegovu opravdanost u na\u010delu. Nije li krajnja drskost, pita\u0107e njen kriti\u010dar, latiti se jednog takvog zadatka, kao \u0161to je poku\u0161aj da se peskom i cementom jednog jezika, uvek nedostatnog i poroznog, ponovo sagradi bilo \u0161ta nalik autenti\u010dnom svetskom \u010dudu koje \u0107e oduzeti autenti\u010dan dah posmatra\u010du, odnosno \u010ditaocu? Ima li prevodilac moralno i estetsko pravo na tako ne\u0161to, unapred znaju\u0107i da ne doma\u0161uje niti \u0107e ikada doma\u0161iti veli\u010dinu i blistavost originala \u2013 koji je samo jedan?<\/p>\n<p><span class=\"embed-youtube\" style=\"text-align:center; display: block;\"><iframe loading=\"lazy\" class=\"youtube-player\" width=\"770\" height=\"434\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/AVFOqXAaAuY?version=3&#038;rel=1&#038;showsearch=0&#038;showinfo=1&#038;iv_load_policy=1&#038;fs=1&#038;hl=sr-RS&#038;autohide=2&#038;wmode=transparent\" allowfullscreen=\"true\" style=\"border:0;\" sandbox=\"allow-scripts allow-same-origin allow-popups allow-presentation allow-popups-to-escape-sandbox\"><\/iframe><\/span><\/p>\n<p>U raspravi sa osporavateljima ove kompleksne teme, nimalo ne potcenjuju\u0107i svoje oponente, Isidora nas vodi kroz svojevrsnu Vavilonsku kulu pome\u0161anih jezika, precizno i znala\u010dki, prepu\u0161taju\u0107i nam na kraju da sami zaklju\u010dimo koliko bismo siroma\u0161niji bili bez ovih dragocenih kopija svetske ba\u0161tine, u ruhu prevoda, mi, koji spremno priznajemo da nismo u stanju da nau\u010dimo sve \u201e<a href=\"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/glava-se-po-jeziku-poznaje\/\">vavilonske<\/a>\u201c jezike da bismo na njima u\u017eivali u originalnim biserima svetske knji\u017eevne riznice i upili svu njihovu lepotu sa samog izvora.<\/p>\n<p>Na kraju, Isidora ne bi bila istinska posve\u0107enica da ne nagla\u0161ava i onaj duhovni element prevo\u0111enja koji popunjava prazninu izme\u0111u grubih oru\u0111a kojima raspola\u017eemo \u2013 a to je muzika. Prevod nije samo re\u010d, i nije samo slika. On je i muzika, ili pre svega muzika, a muzika vi\u0161e nego ijedan drugi medij ili umetni\u010dki izra\u017eaj mo\u017ee da prenese duh ili genij vrhunskog umetni\u010dkog dela.<\/p>\n<p>Zbog toga smo vam ovde priredili samo deo poslastica iz pomenutih \u201eOgleda\u201c, koji su sve samo ne suvoparni analiti\u010dki prikazi i razmatranja. Iz njih se ori sama liturgija iz svetili\u0161ta Jezika, kojom diriguje Isidora.<\/p>\n<h2><strong>SA JEDNOG JEZIKA NA DRUGI<\/strong><\/h2>\n<p>Isidora Sekuli\u0107 (\u201eOgledi\u201c, Biblioteka \u201eSrpska knji\u017eevnost u sto knjiga\u201c (knjiga 67), izdava\u010d \u201eMatica Srpska\u201c &#8211; \u201eSrpska knji\u017eevna zadruga\u201c, Novi Sad \u2013 Beograd, 1959.)<\/p>\n<p>\u201ePovede li se diskusija o prevo\u0111enju, i stanu li se kritikovati prevodi, name\u0107e se \u010doveku impresija da je takvo jedno dru\u0161tvo mnogo interesantnije za nekog eksperimentalnog psihologa, nego za stru\u010dnjaka komparativne lingvistike, komparativne metrike, uop\u0161te uzeto, za \u010doveka komparativne knjige, ako se tako mo\u017ee re\u0107i.<\/p>\n<p>Prvi tip \u2013 prvi zato \u0161to taj tip obuhvata najve\u0107i broj kriti\u010dara \u2013 ko je kriti\u010dar koji nije u dovoljnoj meri \u201eknji\u017eevan\u201c ni u jednom od dva jezika o kojima je re\u010d. Takav kriti\u010dar ne zna za metodu rada; ne zna za mogu\u0107nosti i nemogu\u0107nosti u jeziku kao umetni\u010dkom izrazu; ne zna za naro\u010dite artisti\u010dke kvalitete ili artisti\u010dke nedostatke jednog jezika u sravnjenju sa drugim, itd. I kako je piscu ovih redova jezik uvek muzika, slatka ili gorka, on \u0107e uzeti slobodu da se ovako izrazi: sasvim druk\u010dije se isti prevodilac mora na\u0161timovati za prevod sa ruskog jezika, a druk\u010dije za prevod na srpski sa engleskog jezika. Rus se stavom i jezikom odaje, Englez krije. Rusu je vizit-karta na d\u017eepu, Englezu u d\u017eepu. Rus je u poeziji topao; Englez, i kad je \u0160eli, blistav je, ali hladan&#8230; Malo\u010das spomenuti primerak kriti\u010dara iznosi mi\u0161ljenje: ili na osnovu od njega uo\u010denih karakteristika prevodioca\u00a0 kao pisca; \u010desto na osnovu neke psiholo\u0161ke ili dru\u0161tvene marke prevodioca; ili na osnovu onoga \u0161to je u datom vremenu i slu\u010daju u kriti\u010dku kolporta\u017eu uba\u010deno od ve\u0107ine drugih kriti\u010dara. \u2013 Ima, zatim, tip kriti\u010dara koji odli\u010dno zna jezik prevoda, svoj jezik, a slabo ili jedva, ili nikako ne zna jezik sa kojeg je prevo\u0111eno. Taj kriti\u010dar zauzima obi\u010dno vrlo odlu\u010dan stav \u2013 utoliko odlu\u010dniji ukoliko mu manje smeta uzimanje u obzir onog drugog jezika \u2013 udara bez milosti u ime \u010disto\u0107e i duha i muzike narodnog jezika, uni\u0161tava mo\u017eda bezmalo do kraja vrednost prevoda koji mo\u017eda nije sasvim bez vrednosti, i \u2013 sa svoga je gledali\u0161ta u pravu. \u2013 Ima, dalje, tip kriti\u010dara koji tu\u0111 jezik odli\u010dno zna i pravilno ose\u0107a, a maternji jezik, ka\u017eimo zbog\u00a0 dugog \u017eivljenja na strani plitko zna, ne ose\u0107a ga, munjevito i uhom i mozgom. Toliko je odlu\u010dniji ukoliko je savr\u0161enije iza\u0161ao iz svog jezika: svom silinom zastupa,\u00a0 kriti\u010dar, pandan malo\u010da\u0161njem, zauzima odlu\u010dan stav ta\u010dno na protivnoj strani; utoliko je odlu\u010dniji ukoliko je savr\u0161enije iza\u0161ao iz svog jezika: svom silinom zastupa, brani i ne da poni\u017eeni tekst tu\u0111e literature, osu\u0111uje drskost prevodioca, i, sa svoga gledi\u0161ta, ima tako\u0111e pravo. \u2013 Dolazi na red specijalan kriti\u010dar, ne hladan, nego vreo kriti\u010dar, ne dvostran i vi\u0161estran, nego ube\u0111eno jednostran kriti\u010dar poezije, pesnik. On se\u010de prepirku ovakvom re\u010dju: Gospodo, kad se u jednoj pesmi na mesto jedne jedine re\u010di stavi sinonim, pesma je i u originalnom jeziku postradala; a \u0161ta ostaje da se ka\u017ee za prevod koji je sav, po nu\u017enosti, neka sinonimika? Kazav\u0161i to, kriti\u010dar mal\u2019te nema sasvim pravo. \u2013 Javlja se zatim specijalni kriti\u010dar dramskih stvari: \u010dovek koji te i te stihove ne zna iz knji\u017eevnosti, ali ih je slu\u0161ao od genijalnih glumaca na originalnom jeziku, i koji, bez ceremonije, svaki prevod jednostavno baca u vatru, i, sa svoga gledi\u0161ta, ima pravo. \u2013 Da uzmemo jo\u0161, uz izostavljanje mno\u017eine varijanata, tip kriti\u010dara koji je literarno i jezi\u010dki solidan na obe strane; ili, u slu\u010daju knji\u017eevnih korifeja, junak na obe strane. Ve\u0107inom stoje na jednom od specijalnih gledi\u0161ta: pesni\u010dkom, profesorskom, usko jezi\u010dkom; i tada spadaju u jedan ili drugi od ve\u0107 spomenutih slu\u010dajeva; ili, takav tip, na visini svojoj, uznemiren je, pa i ljut, svakako isklju\u010div, i zna samo za jedan rezultat kojem poklanja poverenje, ako ne i odu\u0161evljenje, to jest svoj vlastiti prevod. (Mo\u017ee, u datom slu\u010daju, i pri datom izboru, imati pravo, samo \u0161to to tako\u0111e nije re\u0161enje pitanja). Ima jo\u0161 jedan ekstreman tip koji, o\u017ealo\u0161\u0107en zbog umetni\u010dkih nedosti\u017enosti, i zbog zamr\u0161enosti na\u010dela i svrha pri prevo\u0111enju, biva ogor\u010den, i ka\u017ee: osrednje ne vredi prevoditi, veliko se ne da prevesti, \u010ditajte ono \u0161to mo\u017eete \u010ditati neposredno, a za ostalo \u2013 ili obri\u0161ite suzu, ili u\u010dite jezik. Nemojte ni \u010dasa dvoumiti: vredi ili ne vredi nau\u010diti francuski Rasina i Molijera radi, ili engleski \u0160ekspira radi. A gde su svi ostali i sve ostalo \u0161to smo stekli kad smo jedan jezik vi\u0161e stekli! Kod nas, Srba, gr\u010dki jezik, avaj! Davno \u201ene va\u017ei\u201c. Nemamo greciste, nemamo, ni do dan danas, ni \u010destito zapo\u010detu kulturnu svoju istoriju iz vremena kada smo bar jedno imali \u201evisoko kulturno\u201c, kako se danas razme\u0107emo svaki \u010das: freske, pa slikarstvo Vojvodine, pa danas odli\u010dan put slikarstva&#8230;<\/p>\n<p>Interesantno je gore istaknuto dru\u0161tvo raznih kriti\u010dara prevoda, interesantno za eksperimentalnog psihologa. Utoliko zanimljivije je \u0161to vrlo mnogi od spomenutih tipova i sami prevode, stalno prevode. Dakako, zanimljivost prevodila\u010dkih napora dr\u017ei se i goni na rad, i posle svega \u0161to je re\u010deno, bogzna u ime kojih daljih, i bogzna uprkos kojih daljih principa.\u201d<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\">****<\/p>\n<p>\u201ePokojni knji\u017eevni kriti\u010dar, Bogdan Popovi\u0107, negde je napisao otprilike ovako: \u201eNa\u010diniti prevod umetni\u010dkog knji\u017eevnog dela, isto je \u0161to i na\u010diniti kopiju umetni\u010dke slike.\u201c Mnogima se, me\u0111utim, \u010dini da je ono prvo te\u017ee od drugoga. Kopist slikar, ka\u017ee se, manji je duhom i snagom od tvorca originala. Da, ali on dr\u017ei u rukama, bar donekle, sasvim istu materijalnu mogu\u0107nost. Prevodilac je ne samo manji duhom i snagom od tvorca originala, nego ima u rukama mesto belog crno, mesto plavog zeleno. I to ne samo u slu\u010dajevima velikih kulturnih razmaknutosti u jezicima \u2013 francuski i srpski, recimo; krst je prevoditi Pola Valerija na srpski, recimo; &#8211; nego i u slu\u010dajevima kulturno konformnih jezika. Sami elementi jezika, a, b, c, druk\u010dije zvu\u010de, drugo poreklo nose, druk\u010diju du\u0161u nose, drugom ne\u010dem slu\u017ee, druk\u010dije ljude slu\u017ee u francuskom, a drugo i druk\u010dije u drugom, na primer, <a href=\"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/engleski-jezik.php\">u engleskom jeziku<\/a>. Pogledajte latinski jezik Cicerona: \u010detiri do pet raznih stilova. I pogledajte jezik Tacita: jedan stil, koji je spremio \u0161ta treba da taj jezik bude i danas \u017eiv; u definicijama, terminologijama, citatima, desna ruka i radost. I dok Bogdan Popovi\u0107 sravnjuje prevod sa kopijom slike i isti\u010de verovanje da dobar prevod mo\u017ee daleko i\u0107i, kao \u0161to dobra kopija mo\u017ee daleko i\u0107i, ima \u0161ta \u0107emo, drugih ljudi koje tu buni okolnost da se jedno sudi okom, a drugo uhom. Ti drugi ka\u017eu: da im je efekte od od literarnih proizvoda lak\u0161e sravnjivati sa muzikom nego sa bojama; oni se kunu da nema pod nebom prevoda koji bi tako zadovoljio uho kao \u0161to neka kopija slike mo\u017ee zadovoljiti oko. Ti ljudi vole re\u0107i da je svako pesni\u010dko delo jedna jedita partitura, i da nema, i ne mo\u017ee biti neka druga partitura iz koje bi se ista muzika mogla \u010duti. I navode primere: kakva je srpska narodna pesma u nema\u010dkom prevodu? Kakav je V. Igo u engleskom? Kakav bi bio Mitrov Ljubi\u0161a na ma kom jeziku? I, ti ljudi \u010dak i od takozvanih odli\u010dnih slobodnih prepeva (Zmajevi prepevi) zaklanjaju rukama u\u0161i, i ka\u017eu: La Fontenove basne mi recituj na francuskom ili \u0107uti; tre\u0107e nema. Zastupaju, tako\u0111e, gledi\u0161te da za genijalna prozna dela (opisi prirode, dijalozi naro\u010dito) va\u017ei to isto.<\/p>\n<p>Na strani Bogdana Popovi\u0107a stoje ljudi mnogobrojni; ljudi koji imaju i vere i entuzijazma za valjanost prevoda, koji vide u prevodima, sem nu\u017ede, veliki smisao, razumeju svaki napor oko prevo\u0111enja. No, bivalo je, i biva, da i njih zahvati hladan talas skepse, ili ih uzme neka ohola borbenost za jedno, nepristupa\u010dno, nedosti\u017eno. Se\u0107am se sli\u010dnog i li\u010dnog do\u017eivljaja. Imala sam divnog prijatelja Arabljanina, studenta arapske, persijske i engleske literature. Pro\u0161ao je kroz \u017eivot kao \u0161to pro\u0111e lak vetri\u0107 \u0161to nas \u201erukom pomiluje po glavi\u201c, i nikad vi\u0161e (Metafora, divna, od \u0161panskog pesnika Visente Aleiksandre). Zapitah Arabljanina jednom: kakvi su arapski stihovi i bajke u prevodima u kojima ih Zapad \u010dita. Nikad ne\u0107u zaboraviti gorku, iskrivljenu grimasu usta koja su \u0107utala. Sigurno pod utiskom te grimase rekoh: \u2013 Ma\u0161kare, valjda? \u2013 Arabljaninu odlaknu, grimasa se preli u pristojno, ali ipak prezrivo smejanje. Ja, na to, zbog mnogo \u010dega i mnogo koga, brzo sam se trgla i stala razno nabrajati, sravnjivati, priznavati, \u010duditi se, diviti se, ali Arabljanin ponaj\u010de\u0161\u0107e otresa\u0161e glavom: \u201eMa\u0161kare, ma\u0161kare&#8230;\u201c I drugi ljudi se tu\u017ee da im u pozitivne misli o prevodima probijaju duge i te\u0161ke sumnje. I zbilja, \u0161ta i koliko znamo o <em>Pesmi nad pesmama,\u00a0 <\/em>o Tagorovim stihovima (ba\u0161 i kad ih je sam prevodio na engleski), o pesmama Li-Taj-Pea? Ako su to sve samo la\u017ene partiture? A kakvi li su onda, bo\u017ee, \u010dar i gracija originala!&#8230; Pa onda, u \u017eivosti sumnje i ogor\u010denja, do\u010depamo neki priznat i hvaljen prevod, gde smo u stanju da valjano sravnimo i osetimo; odgurnemo i taj prevod; peva\u0161, peva\u0161, i svaka nota pogre\u0161na! Veze\u0161, veze\u0161, i svako bod: te nad, te pod, te mimo.<\/p>\n<p>Da, prevo\u0111enje je odista \u010dudan zadatak i potreba, \u010dudan problem. Istina je da je pravo umetni\u010dko delo ono jedno, i da za njega mora va\u017eiti ona bo\u017eanska \u201eJa sam koji sam.\u201c Umetni\u010dkom delu nema duplikata, nema varijante, nema dve mogu\u0107nosti da ono bude i \u017eivi. Tako je; i tako se \u010dovek zaple\u0107e sve dalje u jedan od najzanosnijih entuzijazama, u entuzijazam za jezik, i pita se: je li onda prevo\u0111enje sablazan? Je li prevod knjiga posao van svake umetnosti? Je li prevod \u010dast za pisca originala, ili je prosto parazit na lepoti njegova dela?&#8230; I onda jo\u0161 dalje: je li prevodu svrha lepota i emocija ili je prevod samo sredstvo za zbli\u017eavanje naroda, sredstvo za izu\u010davanje literature i kultura? Ko \u0107e, i gde \u0107e ko kazati odlu\u010dno \u201eda\u201c ili odlu\u010dno \u201ene\u201c?<\/p>\n<p>Ali, gle, prevedenih je knjiga vi\u0161e no originalnih, i ve\u0107ina ljudi, verovatno, pro\u010dita vi\u0161e prevedenih, nego originalnih dela. \u0160ta su, dakle, na kraju krajeva, ti prevodi? Jesu li to poku\u0161aji da nam preko priprostih, slabih i trulih \u0107uprijica do\u0111e genij u goste? Jesu li to milosti, da velikana naslute, i do\u0111u mu bli\u017ee, mala njegova bra\u0107a koja govore na stotinu jezika? Jesu li to ispa\u0161tanja za neki veliki greh, kad, eto genij \u010dove\u010danskog roda govori i pi\u0161e onako kako govori i pi\u0161e, i razume ga i \u010duje \u0161aka sunarodnika, a nem i gluv \u010dezne za njih sav ostali ljudski rod! U \u010dudnom jednom ukr\u0161taju velikih zagonetaka stoje ti vra\u0161ki i preko potrebni prevodi! Kao \u0161to je ono nekada bog stvorio svet, a u tom svetu, ka\u017eu tekstovi, bilo ne\u0161to zbog \u010dega ga je neko morao ispravljati, tako je bog \u2013 da li on \u2013 razdelio jezike da bi stvorio \u010dudesan mnogostruki instrument \u010dove\u010djeg govora i pevanja, ali, eto i u toj bo\u017eanskoj ideji nesavr\u0161enstvo: da svako od nas bude nemu\u0161t pred re\u010dju i pesmom tolikih najboljih me\u0111u ljudima. Mit o Vavilonskoj kuli jo\u0161 nije dosta istuma\u010den.\u201d<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Malo je onih koji su jezik, najpre svoj, a posle i svaki drugi, ili jezik uop\u0161te, uzdigli do takvog kulta kao \u0161to je to slu\u010daj sa na\u0161om znamenitom knji\u017eevnicom, esejistom, prevodiocem i prvom \u017eenom akademikom u nas \u2013 Isidorom Sekuli\u0107. Ako je jezik, kao sto\u017eer kulturne ba\u0161tine, svojevrsno svetili\u0161te jednog naroda, onda je Isidora nesumnjivo [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1624,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[46],"tags":[],"class_list":["post-1623","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-velikani-prevodjenja"],"aioseo_notices":[],"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/book-1421097_1280.jpg","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack_shortlink":"https:\/\/wp.me\/p7Xlcj-qb","post_mailing_queue_ids":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1623","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1623"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1623\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1684,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1623\/revisions\/1684"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1624"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1623"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1623"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1623"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}