{"id":460,"date":"2015-02-28T09:34:47","date_gmt":"2015-02-28T09:34:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/?p=460"},"modified":"2017-04-17T09:18:57","modified_gmt":"2017-04-17T07:18:57","slug":"gde-si-kevo-gibanica-i-tako-to","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/gde-si-kevo-gibanica-i-tako-to\/","title":{"rendered":"Gde si kevo, gibanica i tako to"},"content":{"rendered":"<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-full wp-image-461\" src=\"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-content\/uploads\/2015\/02\/tudjice.jpg\" alt=\"tudjice\" width=\"253\" height=\"362\" \/>Poznato je da su mnoge doma\u0107e re\u010di do\u0161le iz drugih jezika. To su tzv. <em><strong>tu\u0111ice<\/strong><\/em>. Saznanje o njima danas ne predstavlja novost. Kao \u0161to je <em><strong>kulturna interakcija<\/strong><\/em> proces koji se de\u0161ava izme\u0111u kultura koje sara\u0111uju, tako je leksi\u010dka interakcija logi\u010dka posledica saradnje razli\u010ditih kultura. <a href=\"http:\/\/belgradelanguagecoach.com\/\"><strong>Srpsko-hrvatski jezik<\/strong><\/a> usvojio je brojne tu\u0111ice koje poti\u010du iz starogr\u010dkog, latinskog, <a href=\"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/prevod-i-prevodilac-za-turski\/\"><strong>turskog<\/strong><\/a>, <a href=\"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/prevodenje-sa-nemackog-na-srpski\/\"><strong>nema\u010dkog<\/strong><\/a>, ma\u0111arskog, italijanskog, dalmatskog, bogate\u0107i svoj leksi\u010dki korpus. Usled razvoja savremenih tehnologija, danas je sve ve\u0107i broj anglizama vezanih za polje IT-a, digitalnog marketinga i drugih <strong><i>tradicionalnih tekovina<\/i><\/strong> anglosaksonske kulture.<\/p>\n<p>Sve ve\u0107i broj tu\u0111ica mo\u017eda je rezultat globalne kulture, pa se eventualno pribegavanje jezi\u010dkom purizmu mo\u017ee smatrati zanemarivanjem savremenog konteksta. Me\u0111utim, osim \u0161to su oduvek postojale, tu\u0111ice su ponekad dolazile iz jezika za koje bismo retko pretpostavili da su uticali na na\u0161u kulturu. <strong>Re\u010d je jevrejskom<\/strong>.<!--more--><\/p>\n<p>\u010cest beogradski pojam <strong><i>keva<\/i><\/strong> primer je tu\u0111ice iz jevrejskog. <i>Keva<\/i> mo\u017ee ozna\u010davati \u0161tap koji koriste pastiri ili starije osobe kao oslonac. U nekim delovima na\u0161eg jezi\u010dkog podru\u010dja, ova re\u010d ozna\u010dava drvenu kutla\u010du. Ipak, <i>keva<\/i> se na srpsko-hrvatskom govornom podru\u010dju naj\u010de\u0161\u0107e koristila za ozna\u010davanje mla\u0111ih ili starijih \u017eenskih osoba. To navodi na zaklju\u010dak da je poreklo ove re\u010di u jevrejskom jeziku, jer se jo\u0161 u <i>Knjizi Postanja<\/i> (1, 27; 5, 2) pojam \u05e0\u05b0\u05e7\u05b5\u05d1\u05b8\u05d4 koristio za \u017eenu. Ako uzmemo u obzir istorijski kontinuitet beogradskih, dubrova\u010dkih i sarajevskih Jevreja, ovakva etimolo\u0161ka pretpostavka je argumentacijski odr\u017eiva. Prema tome, zanimljivo je primetiti da svaki <strong><i>urbani BG korisnik \u0161atrova\u010dkog<\/i><\/strong> zna bar jednu jevrejsku re\u010d.<\/p>\n<p>Ako niste znali, iznenadi\u0107ete se da re\u010di <i><strong>baraba<\/strong>, <strong>gibanica<\/strong>, <strong>tufahija<\/strong><\/i> tako\u0111e imaju jevrejsko poreklo. <i>Baraba<\/i> poti\u010de od imena novozavetnog lika <i>Varave<\/i>, koji se pominje u <i>Jevan\u0111elju po Mateju <\/i>(27, 16). Jevrejsko vlastito ime \u05d0\u05d1\u05d0\u05d1\u05e8 lokalnog razbojnika postalo je simbol nasilni\u0161tva i nemorala, pa je tako ova re\u010d u\u0161la u na\u0161 jezik kao univerzalna odrednica za plja\u010dka\u0161a i siled\u017eiju. Jevrejsko \u05d1<i> <\/i>prema gr\u010dkom standardu \u010dita se kao <i>v<\/i>, dok je prema latinskom dopustivo izgovarati ga kao <i>b<\/i>.<strong> Doma\u0107i sinonim za pojam <i>gibanica<\/i> je <i>pita sa sirom<\/i><\/strong>. Ako znamo da se <i>sir<\/i> na jevrejskom ka\u017ee <i>givn <\/i>(\u05d2\u05d1\u05d9\u05e0\u05d4), etimolo\u0161ko poreklo re\u010di <i>gibanica<\/i> postaje jasno. <i>Tufahije<\/i> su poslastica koja se \u010desto prodaje u parkovima. Iako bismo pomislili da je <i>tufahija<\/i> <a href=\"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/poreklo-turskog-jezika\/\"><strong>turcizam<\/strong><\/a>, jabuka se na jevrejskom izgovara <i>tapuah <\/i>(\u05ea\u05e4\u05d5\u05d7), gde se <i>p<\/i> (zavisno od izgovora: starogr\u010dki ili latinski) mo\u017ee \u010ditati kao <i>f<\/i>.<\/p>\n<p>Verujem da bih prona\u0161ao jo\u0161 jevrejizama, kada bih se dodatno pozabavio ovom temom. Jevrejski muzeji \u0161irom biv\u0161e Jugoslavije puni su istorijskih svedo\u010danstava o prisustvu Jevreja na na\u0161em podru\u010dju. O\u010dekivano je da usled takve istorijske stvarnosti mo\u017eemo govoriti o intenzivnoj <strong>kulturnojezi\u010dkoj interakciji<\/strong>. Pored pomenuta \u010detiri termina, mnogo je vi\u0161e jevrejskih imena koja su u nekoj formi stekla popularnost u svetu i kod nas: Adam, Ana, Andrej, Avakum, Avram, David, Danijel, Gavrilo, Zaharije, Ilija, Isak, Jakov, Jevrem, Jelisaveta, Jovan, Josif, Lazar, Luka, Marija, Marta, Mateja, Marko, Mirjam, Mihajlo, Naum, Sara, Samuil, Tamara, Toma&#8230; Ako se setite jo\u0161 neke jevrejske re\u010di ili imena, slobodno dopi\u0161ite.<\/p>\n<p align=\"right\"><i><span style=\"text-decoration: underline;\">Nemanja D. Milinovi\u0107<\/span><\/i><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Poznato je da su mnoge doma\u0107e re\u010di do\u0161le iz drugih jezika. To su tzv. tu\u0111ice. Saznanje o njima danas ne predstavlja novost. Kao \u0161to je kulturna interakcija proces koji se de\u0161ava izme\u0111u kultura koje sara\u0111uju, tako je leksi\u010dka interakcija logi\u010dka posledica saradnje razli\u010ditih kultura. Srpsko-hrvatski jezik usvojio je brojne tu\u0111ice koje poti\u010du iz starogr\u010dkog, latinskog, [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[20],"tags":[],"class_list":["post-460","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-usavrsavanje"],"aioseo_notices":[],"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack_shortlink":"https:\/\/wp.me\/p7Xlcj-7q","post_mailing_queue_ids":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/460","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=460"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/460\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1081,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/460\/revisions\/1081"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=460"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=460"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=460"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}