{"id":492,"date":"2015-03-23T17:48:58","date_gmt":"2015-03-23T17:48:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/?p=492"},"modified":"2017-04-17T09:18:08","modified_gmt":"2017-04-17T07:18:08","slug":"italija-koju-ne-znamo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/italija-koju-ne-znamo\/","title":{"rendered":"Italija koju ne znamo"},"content":{"rendered":"<blockquote>\n<p style=\"text-align: right;\">O pomalo \u0161okantnim, ali nadasve etimolo\u0161ki zanimljivim fenomenima na jugu Italije pi\u0161e <strong>Nemanja D. Milinovi\u0107<\/strong><\/p>\n<\/blockquote>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-full wp-image-493\" src=\"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/Tarantizam.jpg\" alt=\"Tarantizam\" width=\"395\" height=\"263\" \/>Iako Italiju uglavnom pamtimo kao romanti\u010dno i otmeno mesto, njena kultura oduvek je bila spoj elegantne renesanse i ruralnog juga. Ruralnost ju\u017enoitalijanskog podneblja bogati ovu jedinstvenu zemlju, uti\u010du\u0107i istovremeno na bogatstvo italijanske istorije, muzike i jezika. Iako ne toliko poznat, <strong><i>tarantizam (tarantismo)<\/i><\/strong> predstavlja zna\u010dajno nasle\u0111e ju\u017enoitalijanskog folklora, za koji se vezuje ples <i><strong>tarantella<\/strong>.<\/i> \u0160ta je <i>tarantizam<\/i>, koja su osnovna na\u010dela ovog verovanja i odakle poti\u010de ova re\u010d?<!--more--><\/p>\n<p><strong><i>Tara<\/i><i>ntizam<\/i><\/strong> je fenomen verovanja u zaposednutost, usled kojeg se razvio egzorcisti\u010dki kult. Kult poti\u010de iz XI ili XII veka kada se verovalo u misti\u010dne rituale koji su nestali usled modernizacije dru\u0161tva. Kao deo drevne ju\u017enoitalijanske istorije, ovaj kult jedan je od <strong>brojnih ostataka paganskog nasle\u0111a<\/strong> u Evropi o kojima postoje tek oskudni podaci.<\/p>\n<p>Mnoge \u017eene iz ju\u017enih italijanskih pokrajina tvrdile su da ih je ujeo pauk poznat pod imenom <strong><i>taranta<\/i><\/strong>. Takve \u017eene podvrgavane su ritualu za koji se smatralo da je vrsta egzorcizma. Ritual je uklju\u010divao muziku i igru, kao i magijske, religijske i medicinske elemente. Pod okriljem ove egzorcisti\u010dke prakse, razvila se <strong><i>tarantella<\/i><\/strong> kao ples pra\u0107en posebnom muzikom i pesmama. Tekstovi pesama bili su pod uticajem kulturolo\u0161kih tendencija, pa su vremenom hristijanizovani. Me\u0111utim, ove pesme tako\u0111e su \u010duvari <i><strong>puljskog dijalekta<\/strong> (il dialetto pugliese)<\/i> koji je usled istorijskih okolnosti bio pod leksi\u010dkim uticajem \u0161panskog i gr\u010dkog jezika. Zato <i>tarantizam<\/i> kroz svoje pesme predstavlja zna\u010dajnu lingvisti\u010dku riznicu.<\/p>\n<p>Na posletku, koje je etimolo\u0161ko obja\u0161njenje pojmova<strong> <i>tarantizam<\/i><\/strong> i <strong><i>tarantella<\/i><\/strong>. Koren pojma <i>tarantella<\/i> u vezi je sa pojmom <i>tarantula<\/i>. Obe re\u010di poti\u010du od pojma <i>taranta<\/i>, koji je nastao u doba Rimske imperije. Latinski sufiks <i>ulus-ula-ulum<\/i>, koji nalazimo u re\u010di <i>tarantula<\/i> stariji je i manje zastupljen od sufiksa <i>ellus-ella-ellum<\/i>, koji nalazimo u re\u010di <i>tarantella<\/i>. Pojam <i>tarantula<\/i> rasprostranjen je u latinskim jezi\u010dko-geografskim oblastima, dok je noviji i popularniji pojam <i>tarantella<\/i> kori\u0161\u0107en od po\u010detka za ozna\u010davanje pauka <i>lycosa tarantula<\/i>. <strong>Vremenom se zna\u010denje re\u010di pro\u0161irilo na muziku i ples, kori\u0161\u0107en za le\u010denje i stvaranje brzog muzi\u010dkog ritma za koji se verovalo da ima lekovita dejstva<\/strong>. Brzi muzi\u010dki ritam nazvan je <i>tarantella<\/i>, jer je svojom \u017eivo\u0161\u0107u najverovatnije podse\u0107ao na brzinu pokreta tarantule.<\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/DCtj8JI-lqg\" width=\"420\" height=\"315\" frameborder=\"0\" allowfullscreen=\"allowfullscreen\"><\/iframe><\/p>\n<p>Sa druge strane, mogu\u0107e je da su pojmovi <i>tarantula<\/i> i <i>tarantella<\/i> nastali kao umanjenice pojma <i>taranta<\/i>. <i>Taranta<\/i> je pojam koji se prvi put javlja u istorijskim zapisima Gofreda Malatere (Goffredo Malaterra) kada govori o porazu koji je Robert I Guiskard (Robert I Guiscard) do\u017eiveo sa svojim trupama kod Palerma. On se kasnije naziva <i>Tarantinus<\/i>. Puljski grad Taranto latinski se zvao Tarentum, pa se mo\u017ee pretpostaviti da re\u010d <i>taranta<\/i> dolazi od starogr\u010dkog naziva ovog grada.<\/p>\n<p><em><strong>Mnogo je tajni koje \u010duva na\u0161 neistra\u017eeni jug. Mo\u017eda je to kulturolo\u0161ka paralela Italije i na\u0161e zemlje. Najprepoznatljivije italijanske znamenitosti nalaze se od Rima ka severu, dok je jug poput neotkrivenog bisera \u010dije tajne bude znati\u017eelju mnogih antropologa i umetnika u svetu. Nije li tako i kod nas?<\/strong><\/em> Toliko \u010desto upoznajem strance odu\u0161evljene Beogradom. Me\u0111utim, koliko ne samo stranaca, ve\u0107 i ovda\u0161njih ljudi poznaje tradiciju i specifi\u010dnosti isto\u010dnih ili ju\u017enih predela na\u0161e zemlje? To su neistra\u017eene tajne, koje ne treba zaboraviti. Ponekad ba\u0161 takva, naizgled nebitna mesta, \u010duvaju tradiciju i znanja o kojima knjige retko pi\u0161u.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>O pomalo \u0161okantnim, ali nadasve etimolo\u0161ki zanimljivim fenomenima na jugu Italije pi\u0161e Nemanja D. Milinovi\u0107 Iako Italiju uglavnom pamtimo kao romanti\u010dno i otmeno mesto, njena kultura oduvek je bila spoj elegantne renesanse i ruralnog juga. Ruralnost ju\u017enoitalijanskog podneblja bogati ovu jedinstvenu zemlju, uti\u010du\u0107i istovremeno na bogatstvo italijanske istorije, muzike i jezika. Iako ne toliko poznat, [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[20],"tags":[],"class_list":["post-492","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-usavrsavanje"],"aioseo_notices":[],"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack_shortlink":"https:\/\/wp.me\/p7Xlcj-7W","post_mailing_queue_ids":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/492","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=492"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/492\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1080,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/492\/revisions\/1080"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=492"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=492"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.prevodioci.co.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=492"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}