Intervju vodi: Ana Todorović Radetić
Kad bi mi neko postavio pitanje – šta je sve potrebno da se otvori prevodilačka agencija ili kako se usavršavati na polju prevođenja, odgovorila bih potpuno iskreno da sve što treba da se zna u vezi sa tim može da pronađe u knjizi Čedomira Pušice „Priručnik za prevodioce“.
Čedomir Pušica je prevodilac i vlasnik agencije Bel Translations. Završio je engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Govori italijanski i španski jezik, pored srpskog koji mu je maternji, a živi i radi u Italiji.
- Svako ko je pročitao Vašu knjigu zna koliko je sveobuhvatna i od pomoći ne samo prevodiocima, već i onima koji žele da postanu preduzetnici u tom polju. Kako ste Vi postali preduzetnik? Koliko vremena Vam je bilo potrebno da ozbiljno uđete u posao?
– Pre svega, hvala Vam na divnom uvodu, Ana. Na ovo pitanje postoje dva odgovora, budući da se i sam termin „preduzetnik“ može razumeti na dva načina. Onako kako to ja shvatam, preduzetnik je čovek koji se aktivno bavi razvojem sopstvenih ideja i sopstvenog posla. To je pojedinac koji se trudi da ni iz čega stvori nešto, da svoje ideje i snove pretvori u stvarnost. Odlično je ako je pri tom inovativan, ali to uopšte nije ključna stavka. Veliki broj ljudi misli da je potrebna velika inovativnost da bi započeli sopstveni posao, ali realno, potrebno je samo uočiti problem sa kojim se drugi susreću a za koji vi imate rešenje, biti istrajan, sistematičan i posvećen. Doza hrabrosti je nešto što se podrazumeva.
U tom smislu, mogu reći da nisam postao preduzetnik, već da sam oduvek imao taj duh preduzetništva u sebi. Sećam se da sam još kao šestogodišnjak pravio predmete od drveta i prodavao ih vršnjacima. U ono vreme su deca u tim godinama znala odlično da barataju noževima, pa bih odeljao grančice leskovog drveta, napravio drvene noževe od njih, obojio temperama i prodavao ih. To je sve bila igra – igrali smo se prodavaca i kupaca, ali sećam se i ushićenosti kad sam dobio prave pare (to je bila ona ljubičasta novčanica od dva dinara) od vršnjaka. Pomislio sam, ovo funkcioniše!
Isto to ushićenje često doživljavam i danas kada uspem da prodam svoje usluge ili proizvode. Ono je potvrda da sam nešto uradio dobro i da sam dobro procenio potrebu drugih, a očigledno postoji zato što istinski nikad ne možemo znati da li će neka naša ideja zaista naići na dobar odziv na tržištu. Na nama je da pravimo analize i procene, da se „igramo“ i uživamo u svemu tome.
S druge strane, „preduzetnik“ je oblik organizovanja poslovanja predviđen zakonom i dovoljno je da podnesete zahtev u APR-u da registrujete svoju „radnju“ i – bingo! Postali ste preduzetnik. To je u Srbiji nešto najbliže onome što se u mnogim zapadnim zemljama zove „frilenserom“. U tom smislu, ovaj preduzetnik sam postao kada me je jedno preduzeće za koje sam mnogo radio zamolilo da otvorim preduzetničku radnju jer su za mene kao nezaposleno lice morali da plaćaju poreze i doprinose, a zbog obima posla je za njih to bio veliki izdatak. Nisam se pokajao jer mi je iste godine obim posla utrostručen. Odjednom sam svima postao „atraktivan“. Budući da o poslu tada nisam mnogo znao, bar ne u smislu svih obaveza prema državi, te da nije bilo jedne jedine knjige, priručnika ili vodiča za preduzetnike ili za poslovanje u Srbiji, već mnogo različitih publikacija, koje opet nisu bile iscrpne, odlučio sam da sva svoja iskustva beležim. Sve na šta sam nailazio u radu sam dugo godina prikupljao, sistematizovao i na kraju sve te zaključke proverio s knjigovođom i pravnicima, da bih objedinio sve na jednom mestu i proizveo kompletan vodič za svakoga ko se bavi preduzetništvom ili se upušta u tu priču bez predznanja i sa strahom od sutrašnjice.
Tako je nastao Priručnik za prevodioce. Voleo bih da sam imao ovu knjigu pre nego što sam započeo sopstveni posao, a što se mnogih drugih aspekata tiče i odmah po završenim studijama. Ne bih toliko lutao.
- Kako izgleda Vaš radni dan i da li radite baš ono što volite?
– Budim se obično oko 9. Znam da je kasno i radim na tome da to promenim. Prvo što radim je da skuvam kafu. Već sam po navici upalio i stoni i laptop računar (da se malo zahuktaju dok ne stigne kafa, hahaha) i onda imam dve opcije: ili proverim različite profile na društvenim mrežama, od ličnog Facebook naloga, preko nekoliko stranica kojima upravljam na Facebook-u, zatim LinkedIn pa sve do e-pošte (za ovo mi treba oko desetak-petnaest minuta, ali mogu da se zanesem) ili, ako sam bio dovoljno mudar i uradio ono što svima savetujem, da uveče napravim spisak stvari koje treba da završim narednog dana, krećem u rad na stavkama i polako precrtavam jednu po jednu sa tog spiska. Ima nešto katarzično u križanju stavki sa spiska. Pošto inače volim da mi je sve čisto i sistematično (ja sam zadužen za rad sa smećem u kući), ova aktivnost mi na mikro nivou omogućuje dobar osećaj završenog posla.
Uglavnom se bavim vođenjem firme Bel Translations, što podrazumeva završavanje dnevnih poslova, marketing, rad sa prevodiocima i administraciju. U određenom trenutku mogu se prebaciti na neki od mnogih projekata i raditi na njemu – a imam ih mnogo! Nedavno sam pokušao da na jednom mestu grupišem stvari na kojima radim. Napravio sam lični sajt www.cedomirpusica.com i tu naveo manje-više sve ono čime se bavim. Na primer, već više od godinu dana radim na platformi koja će omogućiti lakše povezivanje sudskih prevodilaca (sudskih tumača) s klijentima, bez obzira na to u kom delu sveta se jedni ili drugi nalaze. To je veliki posao i vrlo ambiciozan projekat, ali vreme je pred nama. Trenutno na adresi www.overeno.com postoji poziv sudskim prevodiocima da se prijave za testiranje beta verzije.
Sa prijateljem iz Brazila radim i na jednom još ambicioznijem projektu koji želim da promeni način na koji se odvijaju finansijske transakcije u svetu uz pomoć blockchain tehnologije. Aplicirali smo za fond brazilskog ministarstva i nadamo se da ćemo uspeti da dobijemo sredstva za njegovu realizaciju, ali ideja je nešto na čemu rade i mnogo veći igrači. Ukratko, želim da smanjimo broj transakcija i samim tim bankarske troškove za sve koji su uključeni u sistem.
Na svim ovim stvarima radim do nekih 5 popodne, a onda se igram sa sinom, idem na trening, večeram, pa nastavljam da se igram sa sinom dok ne ode na spavanje oko 11-12. Tada ili čitam nešto ili gledam emisije o svemiru dok i sam ne zaspim oko 1-2 posle ponoći.
- Često u knjizi spominjete koliko je važno stalno usavršavanje, rad na sebi, rad na jezicima, boravak u zemlji čiji se jezik izučava… Kako Vi usavršavate svoja znanja?
– Uglavnom čitam mnogo. To može biti i u toku dana – različite članke na internetu iz oblasti koje me ineresuju, e-knjige (otkako sam „otkrio“ Kindle mnogo praznog hoda sam pretvorio u iskorišćeno vreme), ili tradicionalne knjige, koje više i volim jer imaju svoj konkretan, materijalni oblik. Trudim se da čitam, na primer, dve knjige o poslovanju pa da presečem nekim romanom, uglavnom naučno-fantastične tematike. Primetio sam da najviše inspiracije za rad nalazim upravo tokom čitanja knjiga koje nemaju veze s poslom. Pored toga, čitam na različitim jezicima i tu se takođe trudim da variram jezike na kojima su knjige napisane. Čitam na engleskom, italijanskom i srpskom. Španski sam malo zapostavio iako sam ga studirao i na fakultetu, na institutu Servantes, kao i u Španiji. Sećam se da sam u Granadi u jednom trenutku kupio „Senku vetra“ (La ombra del viento) jer sam bio apsolutno ubeđen da je moj nivo španskog toliko visok da mogu bilo šta da čitam na izvornom jeziku. Međutim, posle pedesetak stranica sam odustao. Knjiga je napisana tako bogatim rečnikom kome nisam bio dorastao. Ali jednog dana…
Takođe, odvojim vreme da slušam onlajn kurseve na LinkedIn-u. Urađeni su sjajno i deo su platforme Lynda koju je LinkedIn kupio pre nekoliko godina. Coursera je isto tako platforma na kojoj slušam kurseve na teme koje me interesuju.
Idem na konferencije, razgovaram s ljudima… planiram da počnem s audio knjigama i podkastima – to su dve stvari koje neki od najuspešnijih ljudi svesrdno preporučuju.
- U postinformatičkom društvu u kome živimo sve češće se pojavljuju programi i alati za prevođenje. Nedavno je objavljena vest da je na tržištu predstavljen novi uređaj koji simultano prevodi sa 80 jezika. Da li koristite neki program/alat za prevođenje i da li mislite da prevodilac-osoba može u budućnosti biti u potpunosti zamenjena tehnologijom?
– Fascinira me ideja dešifrovanja jezika kao takvog i podržavam napore lingvista, inženjera i programera na približavanju naroda na ovaj način. Činjenica je da je Google Translate omogućio komunikaciju mnogima koji inače ne bi imali nikakve šanse da pročitaju nešto na drugom jeziku ili se informišu koliko-toliko o stvarima koje ih interesuju – besplatno. Pored svih kritika koje dolaze iz prevodilačkog sveta, pored svih izvrgavanja ruglu čitavog sistema zbog nekih smejurija kojima nas GT (a ima takvih sistema još mnogo) počasti, tehnologija je tu, biće samo bolja (već je na zavidnom nivou, posebno u slučaju sistema gde se kombinuje mašinsko prevođenje preko statističkih algoritama sa ozbiljnim terminološkim bazama i paralelnim korpusima tekstova koje su preveli stručni prevodioci).
Jedan od uređaja za simultano prevođenje koji se mnogo reklamirao u poslednje vreme je i „Pilot“ firme WaverlyLabs. Svaka čast svima koji stoje iza toga. Inače, „voice“, tj. glasovni sistemi su nešto što je u začetku, iako su daleko stigli, ali i nešto što predstavlja budućnost. Čuli ste za Siri, Alexa?
Da se vratim sada na pitanje i napravim jasnu razliku između ovih alata/uređaja i prevodilačkih alata/programa koji pomažu prevodiocima na drugi način. Razlika je ogromna. Ova druga kategorija alata, poznatih i kao CAT (computer assisted translation) alati, ne prevode tekst, već pomažu prevodiocu da radi sa različitim formatima teksta (.xml, .indd, .html, .properties, itd, da ne pominjemo Word, Excel i ostalo), da zadrži konzistentnost prevoda (preko internih alata za osiguranje kvaliteta), omogući mu dosledno korišćenje terminologije (baze termina pravite sami ili koristite baze koje vam pošalje klijent) i još mnogo toga. Iako ovi alati imaju mogućnost povezivanja sa dodacima za mašinsko prevođenje, njihova namena je prvenstveno da olakšaju prevodiocu da svoj prevod uradi lakše i stilski ujednačenije. Na kraju, ne znači da će neko biti bolji prevodilac ako koristi ove alate, ali mu oni otvaraju čitav novi svet mogućnosti i olakšavaju u najmanju ruku kontrolu kvaliteta.
Ja koristim memoQ, prezadovoljan sam, preporučujem ga svima i držim obuke za korišćenje ovog alata. Naravno, na tržištu postoje mnogi drugi alati (SDL Trados, Memsource, CafeTran Espresso, XTM, itd.).
U jednom svom članku sam davno napisao da će mašine zameniti one prevodioce koji prevode kao mašine. I danas sam siguran da je tako. Pored toga, u određenim oblastima će sve više biti zastupljen mašinski prevod – tehnička dokumentacija, IT. Neke kolege koje rade u ovim oblastima već su mi rekle da je osetan pad u obimu njihovog posla i da se sve više od prevodilaca u tim oblastima traži post-editing, odnosno da čovek pregleda rezultate mašinskog prevoda i da izvrši potrebne korekcije.
Ja sam odavno odabrao da se posvetim oblasti koju mašine neće moći da preuzmu bez ljute borbe bar u skorije vreme – marketingu. Kreativnost je još uvek nepristupačan teren za mašinu. Uz razvoj veštačke inteligencije, pitanje je koliko će to trajati, ali čak i u slučaju da mašine uspeju da nam uzmu i taj deo kolača, treba im zahvaliti. Neka rade kad su lude. Mi ćemo ispijati koktele i uživati u životu.
- U knjizi govorite koliko Vam je pomoglo to što ste bili aktivni na prevodilačkom sajtu Proz.com. Da li je to bila prelomna tačka u Vašoj karijeri i koliko je vremena potrebno da bi prevodilac dobio neki od poslova sa sajta? Ili da uopšte shvati kako funkcioniše?
– Jeste. Kada pogledam unazad, taj sajt mi je najviše pomogao da shvatim da postoje dva tržišta – lokalno i globalno, premijum tržište, gde pored toga što ste prevodilac morate biti stručnjak za datu oblast na jednom i na drugom jeziku i poznavati materiju jednako dobro ili bar približno dobro kao ljudi iz branše, i nižerazredno tržište. Ovo je uprošćen prikaz dve krajnosti. Tržišta ima mnogo više, ali su mi taj sajt i forumi koje sam tu svojevremeno čitao pomogli da shvatim da je stvarnost drugačija od onoga što se dešava samo oko mene. O tom svom putu sam i pisao u knjizi.
Pomenuću i ovde da je meni do prvog posla trebalo da prođe godinu dana, ali nisam imao plaćeni profil. Otprilike je to i neko vreme koje je potrebno jer pre svega treba da izgradite profil. Ono što je promenilo čitavu stvar je plaćeno članstvo. Tada sam počeo da dobijam mnogo ponuda, mogao sam da učestvujem među prvima i u slanju ponuda i vremenom sam se etablirao. I danas tvrdim da je Proz dobar sajt jer vam daje određenu vidljivost i za bolje klijente, ne samo za one sa plićim džepom. Na kraju, sami birate za koliko ćete da radite.
Najbolji savet koji mogu dati bilo kome, a koji sam i ja čuo od nekoga i koji funkcioniše je – napravite svoj sajt, uložite u njega i nastavite da radite na njemu. Nije dovoljno samo postaviti sajt. To je prvi korak. Potrebno je aktivno raditi na njemu.
- Spadate u autore i prevodioce kojima nije samo bitno da unapređuju svoj posao, već i da edukuju klijente i kolege. Na našem tržištu postoje agencije koje obaraju cene na uštrb kvaliteta i nanose štetu prevodiocima koji su se ozbiljno specijalizovali za svoju oblast prevođenja. Koja poruka je najbitnija koju biste podelili sa svojim kolegama ili poručili klijentima?
– Klijenti su dovoljno mudri da ih ne treba edukovati. Stavite se u njihovu kožu. Svako kupuje ono što mu treba i ima ideju koliko za to može da odvoji. Ima i pravo da zahteva od prodavca popuste, niže cene, odloženo plaćanje i sve ono što predstavlja uobičajeno tržišno ponašanje. Zastanite na momenat i pomislite šta sve možete kupiti u gradu. Ima mnogo prodavnica različite robe. Imate i pijacu. Kada želite da kupite nešto, manje-više znate gde ćete da svratite u zavisnosti od budžeta kojim raspolažete i robe koja vam je potrebna. Na nekim od tih mesta ćete se cenjkati, na nekim sigurno nećete. Napravite svoj biznis po meri koja vam odgovara.
Što više uložite u sebe i svoj posao, to ćete se više odaljiti od pijace i približiti radnjama luksuzne robe. To se ne dešava preko noći jer niko se nije naučen rodio. Sarađujte s kolegama, napravite ekipu, pomažite jedni drugima stručnošću, savetima. Svaki proizvod ima svog kupca, a na luksuznim proizvodima se najviše zarađuje. Onaj dodatni napor na pružanju bolje usluge može značiti mnogo veći finansijski dobitak. Na svakome je da odabere svoje tržište.
- Kao osoba koja u svetu prevođenja uvodi novitete, koje su to zanimljivosti i novosti koje biste nam predstavili?
– Ne bih baš rekao da uvodim novitete. Kao što sam gore pomenuo kada je reč o preduzetništvu, nije ni potrebno uvoditi novitete, već prihvatiti i primeniti najbolju praksu. U tom smislu, nadovezaću se i na savet koji sam upravo gore dao. Jedna od stvari na kojoj radim u poslednje vreme i to s velikim uspehom jeste rad s kolegama prevodiocima, gde poveravam svoj rad drugome na korekturu i lekturu jer, koliko god smo dobri, drugi par očiju može da primeti nešto što lično nikada ne bismo uspeli. Ovde pre svega mislim na neka stilska rešenja koja mogu samo da unaprede tekst – na zadovoljstvo klijenta. Druga važna novina koju sam uveo je saradnja sa stručnjacima iz date oblasti. Lično se specijalizujem za marketing, korporativne finansije i računovodstvo, privredno pravo i poljoprivredu. Imam stručnjake iz svake od ovih oblasti s kojima sarađujem i koji daju onaj dodatni kvalitet koji pomera granicu. Ovo je možda najveća promena u mom radu do koje sam došao zahvaljujući savetima nekih drugih ljudi koji su već oprobali taj sistem i uvideli da je ta mala promena dovela ogromnu promenu u njihovom poslu. Zato je bitno učestvovati na međunarodnim grupama i čuti iskustva iz sveta.
- Koji biste savet dali mladim ljudima koji su nadareni za jezike? U kom smeru krenuti?
– Pratite novac. Ljubav za jezikom je nešto prelepo, omogućuje vam ne samo da naučite jezik, već da se upoznate sa kulturom, sa svetom. Jeste kliše, ali je i tačno. Filolozi su izuzetno zanimljivi ljudi, čitaju puno, prate aktuelnosti, vedri su. Bar dok su na fakultetu, haha! Da bi uživali u svom poslu i zadržali vedrinu, potrebno je prvo da imaju posla. Pomenuo sam primer španskog. Ja sam taj jezik voleo još u srednjoj školi i učio ga što samostalno, što sistemski. Međutim, posla sa španskim ima vrlo malo, toliko malo da uopšte i ne radim prevode u kombinaciji španski-srpski. Razlog treba tražiti u ekonomskoj razmeni dve zemlje. Ekonomija je glavni pokretač razvoja, a ukoliko nema velike trgovinske razmene između dve zemlje, onda nema ni mnogo posla za prevodioce. U tom smislu, razmislite o engleskom (broj jedan i bez obzira što ga svi „znaju“), italijanskom, nemačkom, francuskom. Pronađite podatke o trgovinskoj razmeni Srbije i svoju odluku bazirajte na njima i na ličnim preferencijama. Takođe, imajte u vidu sektor u kome želite da radite. Ako završite filološki fakultet, onda upišite master na nekom drugom fakultetu (na ekonomiji, FON-u, itd.) da biste dobili i zvaničnu specijalizaciju. Mnogo kolega upisuje master iz oblasti marketinga! To vam otvara mnoga vrata.
- I jedno neformalno pitanje. Budući da prevođenje (i ne samo prevođenje) podrazumeva rad uz dugo sedenje za kompjuterom, potrebno je pronaći ravnotežu i u fizičkom smislu. Recite nam nešto više o sportu kojim se bavite.
– Bavim se, uopšteno govoreći, borilačkim veštinama i borilačkim sportovima. Konkretno, treniram boks, kik boks i džitkundo (jeet kune do). Za ovo poslednje je malo ko čuo, ali reč je o borilačkoj veštini koju je razvio legendarni Brus Li. To je veština ulične borbe, samoodbrane u realnim situacijama. Treniram 5-6 dana nedeljno, a pored toga sam i instruktor i držim treninge kik boksa. Povremeno učestvujem i na turnirima, a redovno idem na seminare s najvećim eksponentima JKD-a u svetu.
Ovo je strast i ozbiljan hobi koji mi zaista pomaže da u ravnoteži držim i duh i telo. Daje mi samopouzdanje za svaki dan, za sve situacije i daje mi volju da prebrodim i najveće probleme. Da ne govorimo o tome koliko me je trening podmladio! Uz pravilnu ishranu i navike, menja ti život. Dok odgovaram na ovo pitanje, razmišljam da bi trebalo za 15 minuta da krenem na trening!
Za sam kraj – citat nepoznatog autora koji se nalazi na koricama priručnika, a tiče se stalnog usavršavanja – „Ako ste najpametnija osoba u prostoriji, onda ste u pogrešnoj prostoriji.“
Sjajan tekst,zanimljiv i inventivan covek ,knjigu kupujem…