Fotografija: Beogradsko dramsko pozorište

„Klošmerl“ – satiričan pogled u naše dvorište

Piše: Ana Todorović Radetić

Režija: Kokan Mladenović
Glumci: Paulina Manov, Ivan Tomić, Vesna Čipčić, Milica Milša, Jovo Maksić, Aleksandar Jovanović, Branko Janković, Milica Zarić, Milorad Damjanović, Anja Alač, Slađana Vlajović, Boba Stojimirović, Nikola Malbaša
Dramatizacija: Kokan Mladenović, Dimitrije Kokanov, Maša Stokić
Scenograf: Marija Kalabić
Kostimograf: Dragica Laušević
Kompozitor: Irena Popović Dragović
Scenski pokret: Andreja Kulešević
Fotografije: Beogradsko dramsko pozorište

Ako je polazna tačka i osnova jedne predstave tekst, onda treba napomenuti da je roman Gabrijela Ševaljea „Klošmerl“ napisan 1934. godine, a univerzalnost poruke koju nosi može se interpretirati kao sagledavanje političkih ambicija i komično preuveličavanje gluposti u bilo kojoj vremenskoj i prostornoj koordinati. Kada je književno delo istinito i autentično, ono neminovno postaje i vanvremensko.

Na sceni „Rade Marković“ u Beogradskom dramskom pozorištu vidimo maketu malog grada Klošmerla na jugu Fracuske sa svojim stanovnicima – plastičnim lutkama, dok se paralelno sa glumom na sceni projektuje i video snimak kojim se dodatno stavlja u fokus određeni segment komada.

Stanovnici Klošmerla, suočeni sa iznenadnim rušenjem jednog dela grada i izgradnjom javnog pisoara sa šljaštećom rasvetom, tik uz gradsku crkvu, upadaju u razne konflikte, ni sami ne znajući da li da podrže ili ne svog progresivnog gradonačelnika (izuzetna gluma Ivana Tomića), čija elokvencija često biva nagrađena revnosnim aplaudiranjem, ali i pokojim padanjem u nesvest.

Mnoga škakljiva pitanja se otvaraju onako kako se drama odvija. Od zloupotreba političkih delovanja u lične svrhe, preko korupcije crkve, prava žena, bezakonja, pa sve do ličnog stradanja pojedinca, ali i čitavog društva.

Fotografija: Beogradsko dramsko pozorište
Fotografija: Beogradsko dramsko pozorište

Kulminacija komada i glavni zaplet predstavlja trenutak nemogućnosti pražnjenja creva jedne od stanovnica Klošmerla (Milica Milša), a preteća kataklizma i pored svog truda i rada unutrašnjih organa nije mogla biti sprečena. Veoma slikovito prikazano, ne samo maštovitim kostimima i scenskim pokretom, već i dramskim jezikom koji u tom trenutku direktno naziva stvari pravim imenom.

Mnoštvo slobodnih i izmišljenih izraza se takođe moglo čuti u toku izvođenja, ali i uživati u igrama reči, smelim metaforama i pomalo arhaičnom i veoma neobičnom jeziku drame.

Ako znamo da su glumci na probama provodili i po deset sati vežbajući, onda rezultati nisu mogli da izostanu. Scenski pokret je veoma zahtevan, a dinamika kojom se smenjuju situacije i scene izuzetno brza.  Predstava je ritmična, songovi efektni, a muzika dodatno naglašava ironiju čitavog komada.

Satiričan prikaz vlasti, grupe i pojedinca u ovom francuskom gradiću izazvala je salve smeha u publici. Prenaglašavanje nebuloza u tom i takvom političkom kontekstu navodi publiku da se sve vreme glasno smeje, ali je takvo razumevanje poruke ujedno izazvalo i osećaj gorčine i teskobe. Ko je u svom tom cirkusu zapravo namagarčen? Kao i uvek – običan narod, rekla bih.

Režija Kokana Mladenovića odlikuje se slobodom maštovitosti koja direktno angažuje gledaoca, zapanjuje i zadivljuje. Oko reditelja zumira i ono što mi ne vidimo, pa nam odjednom i nije baš prijatno što smo se toliko smejali.

Fotografija: Beogradsko dramsko pozorište
Fotografija: Beogradsko dramsko pozorište

Zato sam se i zapitala po završetku predstave da li smo gledali satiru koja prelazi u farsu, ili pak tragediju. Ne isključivo našeg društva, već bilo kog. I koji je od ta dva žanra suroviji prema gledaocu. Ako tragedija u sebi sadrži katarzu, pročišćenje ili iskupljenje, onda je farsa okrutnija od tragedije, jer se svodi samo na ciničnu porugu.

U Klošmerlnoj stvarnosti sačinjenoj od besramnih laži, samoljublja i bahate nadmenosti onih u čijim je rukama moć, pojedinac koji misli svojom glavom (istaknuta gluma Pauline Manov) tragično je stradao. Ništa bolje nisu prošli ni oni što su plastično aplaudirali progresu u svom malom gradu, koji su ostali nepomično da leže na sceni na kojoj se nalaze ruševine još sa početka predstave.

I dodala bih još dve rečenice.

Svaka podudarnost sa našom političkom scenom je namerna.

I da, verovatno i treba da nam bude neprijatno.

Ana Todorović Radetić

Ana Todorović-Radetić rođena je 22. juna 1980. godine u Dimitrovgradu. Kao diplomirani filolog za engleski jezik i književnost, ali i poznavalac bugarskog i ruskog, svoj profesionalni rad ostvaruje upravo u oblasti jezika, prevoda i lekture. Osnivač je prevodilačke agencije „Prevodioci Libra”.

Autor je romana „Cvetovi agave“ (2022), izdavač: Prometej, Novi Sad i pesničke zbirke „Kada sam bila ptica“ (2024), izdavač: Prometej, Novi Sad. Bavi se pisanjem recenzija, tekstova iz domena filologije, obrazovanja, pozorišta i kulture uopšte, kao i kreiranjem mapa uma. Član je grupe „Naučno tumačenje snova”, a poseduje i zvanje praktičara Tesla metamorfoze. Živi, radi i stvara u Beogradu. Udata je i majka je dva dečaka.

Dodaj komentar

Zaštita: *

Kontakti

Za svaku dodatnu informaciju oko procene prevoda, roka i cene:

Prevodilačka agencija Libra

Telefon: 065 36 70 320

Mejl: prevodiocibg@gmail.com.

Preporuka za čitanje:

Sarađujmo uz našu email listu:

Prijava
Loading

Nastavimo druženje na Fejsbuku:

Da li smo opravdali vašu pažnju?

Your Header Sidebar area is currently empty. Hurry up and add some widgets.

Blog prevodilačke agencije Libra | Prevodioci.co.rs
Privacy Overview

This website uses cookies so that we can provide you with the best user experience possible. Cookie information is stored in your browser and performs functions such as recognising you when you return to our website and helping our team to understand which sections of the website you find most interesting and useful.