U danu prologa na Bitefu otvorene su četiri izložbe na kojima su posetioci mogli da pogledaju delić istorije Bitefa koji ove godine slavi svoj 50. rođendan. Ovaj festival je i posle pola veka svog postojanja najznačajniji u Istočnoj Evropi i jedan od najznačajnijih u Evropi. A izložbe su uvrštene u program manifestacije Dani evropske baštine – Kulturno nasleđe i zajednice – živeti s nasleđem.
Prva izložba – u zgradi RTS-a koncipirana je tako da sadrži 5 različitih „soba“, a svaka od njih predstavlja jednu dekadu Bitefa. U svakoj od njih se nalazi televizor i par komada nameštaja iz tog perioda, a zidovi su oblepljeni isečcima iz novina Ludus. I zaista, utisak je kao da ste otputovali par decenija nazad u prošlost i prisetili se kako su nekad izgledale dnevne sobe… Dovesti nove pozorišne tendencije u ono vreme, razbiti koncept socrealizma i uvesti modernu, bilo je više nego poduhvat. Prva dama Bitefa, njen osnivač, Mira Trailović, smeši se zajedno sa Jovanom Ćirilovim na jednoj od slika na zidu ovih sobica… Ima i zašto. Bitef festival je ostao i opstao sve ove godine, prolazeći kroz razne turbulentne periode, kroz duh vremena koje je s pravom dobilo naziv „na leđima mahnitog bika“. A RTS je od samog početka bio i ostao podrška Bitef-a. Hvala mu na tome.
Izložbu u galeriji RTS-a otvorio je Nebojša Bradić, a takođe se obratio i posetiocima Ivan Medenica, umetnički direktor Bitef-a. U malom holu će se svakog dana prikazivati predstave snimljene tokom prve dve decenije Bitefa, pa će posetioci još neko vreme moći da uživaju u ovom zanimljivom „vremeplovu“, kao i u ostalim izložbama.
Do druge izložbe došli smo uz pomoć instrukcija putem megafona u koji je govorila i predvodila nas ulicama Beograda duhovita Jelena Bogavac, zajedno sa Ivanom Medenicom. Veoma uzbudljivo je bilo hodati zvezdanim stazama Bitefa kroz grad (u bukvalnom smislu – trotoari su oslikani bitefovskim zvezdicama), zaista kreativno osmišljeno. Prepešačiti taj deo užeg centra grada sa poštovaocima teatra i obići četiri izložbe u roku od dva sata bio je svojevrsni doživljaj.
Drugu izložbu u Ateljeu 212 otvorila je Borka Pavićević, uz govor koji nas nije ostavio ravnodušnim. Govorila je o jednoj epohi gde je svako radio, a nije „odrađivao“ posao; kada se pozorište poštovalo, a ne dolazilo u njega da se „ispoštuje“. Kako je Bitef institucija, veoma retka, koja je nadživela svoje osnivače, što je redak slučaj u našoj zemlji. I još par zanimljivih anegdota iz vremena prvih godina Bitefa.
Treba napomenuti kako je Bitef ponikao u Ateljeu 212, pa je shodno i konceptu festivala određeno da se umetničke fotografije sa Bitefa izlože na zidovima i prozorima zgrade Ateljea, okrenuti ka ulici i time budu otvoreni široj javnosti.
Treća izložba u galeriji New Moment-a predstavila je plakate koji su pratili Bitef kroz njegovo postojanje. Svaki od tih plakata je malo remek delo, poziv na filozofiju, simbol jednog vremena, jedne godine. Vredi pogledati.
I poslednja u nizu izložbi, možda i najzanimljivija od svih – Bitef u Bitefu. Instalacije sa umetničkim fotografijama sa predstava festivala oko osvetljenih abažura je slikovito prisećanje na mnoge komade, premijere, glumce koji su došli u Beograd, osvojili ga ili pak, bili loše ocenjeni od strane publike ili kritike svojim avangardnim pristupom u ono vreme.
Bilo kako bilo, Bitef nastavlja da intrigira publiku, ne ostavljajući je ravnodušnom. Prijatan utisak ostaje sa prologa festivala kada nakon posete četiri izložbe i prve pogledane predstave koja je usledila upravo u Bitef teatru, vidim kako pozorište uspeva da privučei i izrazito mlade ljude, u eri postinformatičkog društva i moderne tehnologije.
Dodaj komentar