Srpski jezik za strance – online i oflline privatni časovi

Koliko je srpski jezik zapravo težak, vidimo tek onda kada je potrebno da nekome, kome to nije maternji jezik, treba da objasnimo neku jezičku pojavu nama nimalo neobičnu, s obzirom na to da nam je jezičko osećanje urođeno, i da nelogičnosti ili nejasnoće najbolje mogu da uoče stranci koji se interesuju za naš jezik.

Više informacija u vezi sa časovima srpskog jezika mogu dobiti na broj telefona 065 36 70 320.

Naš uigran tim profesora ima iskustva u prenošenju znanja i rešavanju svih nedoumica, tako da na našim online ili offline časovima koji mogu trajati 45 ili 90 minuta možete kontinuirano sticati znanja i savladavati srpski jezik. Cene časova su u rasponu od 10 do 20 evra. Sve je stvar dogovora, pa tako i način rada gde časovi mogu biti individualni ili u manjoj grupi. U radu se koriste udžbenici prilagođeni upravo strancima, kao i PowerPoint prezentacije, različiti pripremljeni materijali, fotografije, novinski članci i slično.

Izazovi prilikom učenja srpskog jezika kao stranog

Postoji mnogo poteškoća sa kojima se susreću predavači srpskog jezika kao stranog jezika, i u ovom tekstu će biti reči o tome kako su oni, iz iskustva, istraživali najbolje načine da naš jezik, istoriju i kulturu približe našim ljudima koji ne žive u Srbiji, ili strancima koji gaje interesovanje za srpski jezik. Prema statistici, zaključeno je da je za učenje srpskog jezika potrebno oko 44 nedelje, odnosno 1.100 časova. Svaki čas bi trebalo da se sastoji od čitanja lekcija, uvođenja gramatičkih pravila i njihovih vežbanja, zapisivanja novih reči i njihove upotrebe u različitim kontekstima, kao i uvežbavanje izgovora.

Čini se da je jedno od glavnih izazova za unapređivanje razvoja kursa srpskog jezika pronaći i obogatiti materijale za učenje, udžbenike, priručnike, radne sveske sa različitim vrstama zadataka, kao i rečnike. Takođe, projekcije filmova, prikazi domaćih predstava i naša muzika umnogome bi mogli pomoći da se na kreativniji način jezik približi novim govornicima. Inovativan, stručan i maštovit predavač je najbolje što učenici mogu da dobiju, jer je kao takav spreman da uzme u obzir i nivo znanja, tip ličnosti pojedinih učenika, maternji jezik učenika i da sve to uskladi i na osnovu toga pripremi i predstavi pisani i drugi materijal koji će imati za cilj da obradi planiranu građu na interesantan način.

Kao jedan od posebnih problema javlja se razumevanje pročitanog teksta. Kada maternji govornik jezika čita određeni tekst, od njega se najčešće očekuje i da je u stanju da analizira tekst na različitim nivoima, i on to bez problema i čini, samo ako je imalo zainteresovan za štivo koje je pred njim. Čitanje teksta u oba smera, sa stranog na maternji jezik i obrnuto jedna je od važnijih stavki koje polaznici jezika treba da savladaju, tako da se na tome insistira još od početnih nivoa. Na to se automatski nadovezuje i razvijanje veštine prevođenja, koje u velikoj meri može biti teško na početnom nivou, ali je veoma važno da osim razumevanja učenici mogu da pročitani i shvaćen tekst i prevedu, pa i prepričaju na ciljanom jeziku. Kao početni koraci u ovoj vrsti poteškoća pristupa se najpre insistiranju na razumevanju pojedinačnih leksema, pa onda razumevanju konteksta u leksičkim spojevima koje neminovno može da napravi konfuziju. Različiti autori objašnjavaju da je veoma važno da strani polaznici usvajaju leksičke spojeve, kolokacije, ustaljene fraze u jeziku i to bi se moglo dovesti u vezu sa dečjim mehanizmom usvajanja jezika. Deca od najranijeg perioda usvajaju gotove formulacije koje čuju oko sebe, a tek kasnije nadograđuju svoja znanja i šire vokabular, što od roditelja, sa televizije, a kasnije u vrtićima, školama i drugim obrazovnim institucijama, ili samostalno čitajući preporučena štiva. Takvi usvojeni leksički spojevi daju dobar osnov za kreativnost i nadogradnju. Najčešće se praktikuje da predavači insistiraju na zapisivanju kolokacija, njihovoj upotrebi u različitim kontekstima i preporučuje se da stranim govornicima nikada odmah ne ispravljamo grešku koju uočimo, već da nastojimo na istraživanju i pokušajima da predavač dođe do zaključka zašto je baš takav izbor lekseme stranom govorniku bio logičan u kolokaciji, iako je netačan. Onda se na osnovu toga grade nove, i na taj način podstiče kreativnost, polaznici se opuštaju i shvataju da su im greške veoma korisne u postizanju cilja. Takođe, veoma je važno objasniti učenicima da širenje vokabulara nije samo puko učenje novih reči, već je to često adaptacija poznatih reči u novim kombinacijama.

Kao i kada mi učimo neki strani jezik, tako je važno da učenici srpskog kao stranog jezika treba najpre da nauče da se predstave, navedu članove svoje porodice, da znaju osnovne pojmove poput godišnjih doba, dana u nedelji, imena meseci u godini, da nabroje voće i povrće, omiljenu hranu, očekuje se da imenuju delove tela, prepoznaju vremenska stanja, iskažu i prepoznaju osećanja, da navedu čula…

Glavni nastavni ciljevi bi bili savladavanje abecede, učenje latinice i ćirilice u meri da mogu da se potpišu, čitaju nazive ulica, ustanova i da prevedu kraće rečenice.

Od presudne je važnosti da predavači od početka znaju da se ništa ne podrazumeva – ono što je govorniku maternjeg jezika sasvim prirodno i što radi i govori po automatizmu, studentu koji uči naš jezik može biti  potpuno nepoznato i nimalo logično.

Podeljeno je mišljenje da li je lakše predavati strani jezik početnicima koji nikada nisu imali dodira sa srpskim jezikom ili onima koji već imaju neko predzanje stečeno u kući ili društvu. Metodičari su iz iskustva shvatili da polaznici sa već stečenim ograničenim znanjem daju lošije rezultate od onih koji nisu imali predznanje i jezik krenuli da uče od nule.

Kako bi se polaznici jezika bliže upoznali sa kulturom jezičke zajednice koju žele bolje da upoznaju, važno je da steknu i određena znanja o tradicionalnim i istorijskim vrednostima. Ukoliko učenici u svojim zemljama nisu stekli uvid u običaje i način života u Srbiji, veoma je važno da predavač bude dostupan i motivisan da ih bliže upozna sa našim folklorom, istaknutim umetnicima, naučnicima, geografskim određenjem, a posebno sa najznačajnijim događajima iz srpske istorije koja je prilično kompleksna. Takođe, neverbalna komunikacija se razlikuje od kulture do kulture, i važno je polaznicima jezika predočiti niz razlika sa kojima se mogu susresti, a koje njihovoj jezičkoj zajednici iz koje dolaze nisu bliske, a sve to kako bi se izbegle neželjene neprijatne situacije u novoj sredini. Jedna od razlika među kulturama koju su predavači primetili kao zbunjujuću jeste običaj razmene tri poljupca prilikom pozdrava u Srbiji, i zato se pri učenju stranog jezika podrazumeva i usmeravanje učenika u makar površne kulturološke karakteristike naroda čiji jezik uče.

Prilikom određivanja pristupa učenicima kao i odabira najboljih načina kako dopreti do njih i njihove pažnje, važno je analizirati i njihovu motivaciju koja ih je dovela do ideje da se pozabave srpskim jezikom na višem nivou. Prema istraživanju profesora koji su u stalnom kontaktu sa inostranim studentima, najčešće motivacije prilikom izbora srpskog jezika kao ciljanog jezika za usavršavanje jesu interesovanje za noćni i kulturni život u Srbiji, turizam, naše uspešne sportiste, filmove i istoriju i obilazak znamenitosti.

Ono što je takođe veoma važno jeste sam tip ličnosti učenika. Svaki učenik ponaosob pokazuje određena interesovanja i stepen slobode, te predavač i ovaj aspekt mora uzeti u obzir i prilikom predavanja i prilikom evaluacije znanja. Tako možemo reći da postoje introvertni i ekstrovertni učenici, a pored njih imamo i tipove ličnosti koji su preterano samokritični i one koji izbegavaju rizik, i svi pripadnici ovih grupa zahtevaju drugačiji tretman. Introverti će se, recimo, najbolje osećati pri gramatičko-prevodilačkoj metodi jer bi tada konstantno tekst mogli da imaju pred sobom i da na njemu rade, a da se od njih ne očekuje da samostalno nešto osmisle ili izlažu. Međutim, njih bi ipak trebalo podsticati na samostalni rad bez propratnog materijala kako bi se korak po korak mogli opustiti i krenuti stepenik više.

Za razliku od njih, ekstroverti su komunikativni i ranije se oslobađaju da govore iako su svesni nastanka grešaka. Oni su, stoga, uvek najaktivniji prilikom komunikativne metode gde mogu maksimalno da pokažu šta i koliko znaju.

Studenti koji su skloni samokritici najčešće izbegavaju učestvovanje u radu s idejom da će bolje naučiti samostalno, bez interakcije sa drugim učenicima. Na ovaj način dolazi i do smanjenja truda koji ulažu u učenje, a samim tim i do lošijih rezultata.

Oni koji pokušavaju da izbegnu rizik, zapravo nikada nisu sigurni u svoje znanje, pravilno izražavanje i boje se da naprave grešku. Nasuprot njima, oni koji rizikuje brže postižu dobre rezultate prilikom savladavanja govornih veština.

Provere znanja

Proveru znanja i napredak u radu važno je vršiti što je češće moguće, kako bi predavač mogao da uoči eventualne zastoje u procesu, i ako je to potrebno, promeni metod rada. Najčešće se provere vrše preko testova, pismene reprodukcije ili usmene govorne vežbe. U istraživanju koje je vršeno na početnim niovima potvrđeno je da je izbor leksike koju polaznici srpskog jezika koriste isključivo usmeren uspostavljanju komunikacije. Kada je ispitanicima zadato da navedu 10 reči srpskog jezika pretežno su naveli: hvala, dobar dan, ćao, ja, ne, kako, dobro, šta, da i molim.

U nastavku ću predstaviti još neke od problema sa kojima su suočeni predavači i učenici. Jedan od njih jeste određivanje roda imenica u okviru čega se mora napraviti i osvrt na imenice pluralia tantum koje mogu biti zbunjujuće, jer mogu biti i ženskog (pantalone, novine, naočare) i srednjeg roda (kola, vrata, pluća). Maternjim govornicima je određenje roda usvojeno sa jezičkim osećanjem.

Situacija u kojoj se najpre primete nesavršenosti u znanju srpskog jezika kod stranih govornika jesu govorni činovi koji nam vrlo jasno ukazuju na to da stranac nije ovladao jezikom u velikoj meri. Zadatak svakog predavača bi bio da učenika postavlja u što više različitih situacija kako bi se on osposobio da se pravilno izrazi u njima – kada se izvinjava, zahvaljuje, izjavljuje saučešće, upoznaje, pozdravlja, kritikuje ili potvrđuje. Takođe, ovde postoji razlika i u tome kako se, recimo, zahvaljujemo za malu, kako za krupnu stvar i kako se zahvaljujemo bliskoj osobi, a kako potpunom strancu, starijoj ili mlađoj personi.

Naredna poteškoća koju treba pomenuti jeste stepenovanje prideva jer u ovoj oblasti ne postoji mogućnost striktnog zadavanja pravila bez izuzetaka. Učenici se najpre upoznaju sa terminima pozitiva, komparativa i superlativa, a zatim i sa sistemom komparativnih nastavaka/sufiksa koji mogu biti različiti u zavisnosti od vrste osnove na koju se nadovezuju, pa onda i građenjem superlativa. Prilikom stepenovanja prideva dolazi do različitih alternacija, tako da je korisno učeniku predočiti i sve moguće alternacije do kojih bi moglo doći. Kao jedan od težih problema jeste i upoznavanje sa nepravilnom komparacijom koja je najčešće predviđena za više nivoe, ali bi učenike s tim trebalo upoznati i ranije s obzirom na učestalost u govoru i svakodnevnoj komunikaciji.

S obzirom na to da su predavači koji su u stalnom kontaktu sa stranim učenicima/studentima tokom rada sproveli mnogo istraživanja i anketa, poznate su i informacije da su najvećem broju ispitanika laka za učenje glagolska vremena i pisanje ćirilicom i latinicom u skladu sa Adelungovim pravilom: Piši kao što govoriš, a čitaj kao što je napisano. Takođe, kao zaključno razmatranje možemo pomenuti da bi korisno bilo da se stranim učenicima usvajanje srpskog jezika predstavi istim redosledom kao što deca usvajaju maternji jezik, dakle, najpre fonološki sistem pre čitanja, posebno insistirati na vežbanju ćiriličnog pisma, a pre svega je važno skrenuti pažnju na foneme Č, Ć, Đ, DŽ, Ž koje stranci u svojim maternjim jezicima nemaju.

Na sve ovo, mogli bismo dodati i niz drugih poteškoća poput upotrebe partikula, složenog padežnog sistema, modalnih glagola i ne uvek doslednog pravopisa, no, ipak je od svega najvažnije osluškivanje potreba i logike polaznika, njihove motivacije i spremnosti na rad i iznalaženje najboljih načina za obradu svih nastavnih jedinica koje su neophodne za pravilno razvijanje svesti o jeziku i njegovoj kontinuiranoj i automatskoj upotrebi.

S tim u vezi, svi časovi kod nas i jesu koncipirani tako da je u fokusu samo i jedino učenik. Pozovite nas za sve dodatne informacije na broj telefona 065 36 70 320 i krenite u avanturu upoznavanja srpskog jezika i kulture. Dobro došli!

Izvori:

Krajišnik, Vesna, ured. Srpski kao strani jezik u teoriji i praksi II: Tematski zbornik radova. Beograd: Filološki fakultet Beogradskog univerziteta, 2011.
Krajišnik, Vesna, ured. Srpski kao strani jezik u teoriji i praksi III: Tematski zbornik radova. Beograd: Filološki fakultet Beogradskog univerziteta, 2016.

Dubravka Karadarević

Dubravka Karadarević je diplomirani filolog za srpski jezik i master profesor srpskog jezika i književnosti. Od kada je završila osnovne studije, bavi se lekturom i korekturom. Zainteresovana je za pisanje i usvajanje novih stručnih znanja, a pouzdanost, upornost i predusretljivost su osobine koje je određuju. Životni moto joj je da se trudom i voljom sve može postići i da se snovi ostvaruju ako se čvrsto veruje u njih.

Dodaj komentar

Zaštita: *

Kontakti

Za svaku dodatnu informaciju oko procene prevoda, roka i cene:

Prevodilačka agencija Libra

Telefon: 065 36 70 320

Mejl: prevodiocibg@gmail.com.

Preporuka za čitanje:

Sarađujmo uz našu email listu:

Prijava
Loading

Nastavimo druženje na Fejsbuku:

Da li smo opravdali vašu pažnju?

Your Header Sidebar area is currently empty. Hurry up and add some widgets.