
Kako uopšte odgovoriti na pitanje:
Šta je po zanimanju bio Eugen Verber?
Prevodilac, istoričar, glumac, poznavalac religije, novinar, profesor hebrejskog jezika, lektor?
Ne samo da su mu sva ova zanimanja bila sfere interesovanja nego i velike ljubavi. U svakoj od ovih oblasti bio je vrhunski stručnjak.
Mnogo bi nam trebalo samo da nabrojimo sve njegove radove: književne, putopise, naučne eseje, naslove prevedenih knjiga sa hebrejskog, jidiša, aramejskog, mađarskog, nemačkog jezika. Odakle krenuti, kako ukratko opisati plodotvoran život i rad ovog umetnika i književnika?
Kao što je i sam Verber jednom rekao
„teško je odrediti gde da se počne sa istraživanjem povesti Izraela i njegove vere“,
tako je teško i početi priču o Eugenu Verberu.
Eugen Verber kao ugledan književnik
Eugen Verber (1923-1995) je pre svega važio za izuzetnog poznavaoca judaistike u Jugoslaviji.
Bio je član Udruženja književnika Srbije, Udruženja književnih prevodilaca, član Svetskog naučnog društva za jevrejske nauke. Bio je aktivan u radu jevrejske zajednice – držao predavanja i podučavao hebrejski jezik i judaističku istoriju.
Predavao je hebrejski jezik postdiplomcima Filološkog fakulteta. Bio je učesnik prevodilačkih susreta u Jugoslaviji i širom sveta. Udruženje književnih prevodilaca Srbije dodelilo mu je nagradu „Miloš N. Đurić“ za prevod knjige „Kumranski rukopisi iz pećina kraj Mrtvog mora“(1982). Dobitnik je Srebrne plakete grada Beograda i najvišeg priznanja Filološkog fakulteta u Beogradu – Medalje i Povelje sa likom Đure Daničića.
Rođen u Subotici, 1923. u ortodoksnoj jevrejskoj porodici, kao dete pohađao je jevrejsku versku školu i već tada govorio mađarski, bunjevački i hebrejski jezik. Teško je preživeo godine rata: bio je zarobljenik mađarske Hortijeve fašističke brigade i radnik u logoru i zarobljenik sovjetske armije 1944. Sestre i majka nestale su u logorima smrti, otac preminuo nedugo po povratku iz Aušvica, a brat pobegao u Izrael.
Jovan Ćirilov je davno predložio da se o Eugenu snimi film koji bi obuhvatio vreme okupacije Novog Sada, njegov odlazak na Istočni front, susret sa Crvenom armijom i učestvovanje u NOB-u. Bilo bi to, kaže Ćirilov, zanimljivo filmsko ostvarenje.
Eugen Verber kao glumac
Nakon svih nedaća, pred kraj 1945-te čvrsto je odlučio – postaće pozorišni glumac. Glumio je pola veka u pozorištu, na filmu, radiju i televiziji. Bio je stub glumačkih ansambala Vojvođanskog narodnog pozorišta, Narodnog pozorišta u Sarajevu, Banjaluci i Nišu.
Briljirao je kao glavni i epizodni glumac. Navešćemo samo par predstava u kojima je igrao: Mandragola, Mletački trgovac, Sluge (Hlapci), Ili kako vam drago, Vesele žene vindzorske. Često je tumačio (paradoks za tako vedrog i dobrog čoveka) likove negativaca, nemačkih oficira. Igrao je zajedno sa Žikom Milenkovićem, Radmilom Savićević, Draganom Šakovićem. Radio sa režiserima poput Huga Klajna, Aleksandra Đorđevića i Masuke. Njegov divan baršunasti glas čuo se u dvadesetak radio-drama (1962-1992.), igrao je u bar dvadeset filmova i TV drama (Operacija Beograd, Valter brani Sarajevo, Majstor i Margarita, Kraljevski voz, Zimovanje u Jakobsfeldu, Skandal, Ofsajd) u TV-serijama (Majstori, Kamiondžije, Sivi dom, Povratak otpisanih, Salaš u malom ritu, Vruć vetar).
Eugen Verber kao prevodilac
Bio je renesansni tip umetnika i čoveka koji je prevodio sa nekoliko jezika: sa jidiša, hebrejskog, aramejskog, mađarskog, italijanskog, nemačkog i slovenačkog jezika.
Čitao je na latinskom i grčkom jeziku.
Jedinstven je prevodilac bio po tome što nije znao samo reči nekog jezika, već je proces prevođenja podrazumevao znanje istorije, religije i umetnosti tih naroda.
Kao što je na početku profesionalnog puta odlučio da bude glumac, od 1975. odlučuje da se isključivo bavi prevodilaštvom. Kapitalna religijska dela u njegovom prevodu su:
1)“Talmud“ (1981) [osn. značenje smisao, učenje, objašnjenje]- preveden sa hebrejskog i aramejskog jezika, u nekim segmentima uzet iz prevoda Starog zaveta Đure Daničića. Pisan je teškim i složenim jezikom. Verber ga je preveo smatrajući da je najbolje ukazati na sadržaj knjige sa osnovnim objašnjenjima. Preveo ga je na način koji je misaono jasan i naučno pouzdan uz detaljno objašnjenje ove neobične zbirke pravnih propisa. Za ovaj ogroman zadatak morao je da pročita dvadeset četiri knjige talmuda, načini izbor i prevede sa hebrejskog i aramejskog, napiše istorijat Talmuda i komentare. Prevod Talmuda je počeo 1974. godine i na njemu radio 4 godine.
U predgovoru kaže da je morao da istraži nepregledno more povesne građe
„da za čitaoce odaberem delove te ogromne građe Talmuda, i da za sve o napišem kratak pregled povesti talmudske književnosti.“
2) Knjigu „Kabala i njena simbolika“ (1981) izraelskog istoričara i filozofa Geršom Šolema preveo je sa nemačkog jezika. Ovo delo Eugen je prvo koje objektivno tumači istoriju nastanka i značaja jevrejskog misticizma i strujama iz njega nastalih. Snaga njegovih prevoda oseća se i danas, te zanimljivo je da roman Kuća sećanja i zaborava, baziran na motivima iz „Kabale“ je prošle godine izglasan za najbolju knjigu u mreži bibliotekara Srbije.
3) „Jevrejske narodne bajke„(1978) Eugen Verber je izabrao, preveo i za njih napisao pogovor. Pored izbora prevedenih bajki sa hebrejskog jezika, prevodilac Verber objašnjava nastanak pojedinih jezika i narodno jevrejsko predanje. Prava su riznica mudrosti i tradicije lutalačkog, raseljenog naroda Jevrejskog.
Još kao pozorišni umetnik 1958. je prevodio drame za pozorišta sa nemačkog, italijanskog, hebrejskog i slovnačkog jezika. Njegovi prevodi se nalaze u mnogobrojim književnim časopisima širom Jugoslavije. Isprva je objavljivao prevode literature za decu, a kasnije se okrenuo dramskim delima, romanima i na kraju – jevrejskom Svetom pismu. U Jugoslaviji tih sedamdesetih nije bilo prevodioca jevrejske književnosti, pogotovu ne knjiga sa verskom tematikom. Prvi roman koji je preveo iz književnosti jidiša bio je „Sedam kćeri bez miraza“, humoriste i pisca Šolom Alejhema (1972). Interesantno je da je ovo delo je poslužilo kao osnova za veoma popularan mjuzikl „Violinista na krovu“.
Preveo je i zbirke pesama sa mađarskog (Ferenc Juhasa) i slovenačkog (Janeza Menarta) i savršene prevode mađarske proze (Margite Kafke), Singerove „Izabrane priče“ i „Mađioničar iz Lublina“.
Ostali njegovi radovi
Verber je i sam pisao, najviše na jevrejske teme.
Tri značajne knjige na tu temu su: „Kršćanstvo prije Krista?“ (1972), „Sarajevska Hagada“ (1983) i „Uvod u jevrejsku veru“(1993). Više godina je proučavao hiljade i hiljade stranica o Kumranskim rukopisima, spisu koji se bavi korenima i poreklu jevrejske hrišćanske civilizacije i kulture. Sve tekstove je prevodio sa izvornika starih hebrejskih i aramejskih tekstova. Zapanjuje činjenica da je više od sto strana posvetio stručnim komentarima i objašnjenjima. Što znači da nije samo preveo već i dubinski istražio uzroke i posledice, tumačenja i pretpostavke sa legendama i činjenicama.
Sam Verber tvrdi
„Podaci iz svitaka sa obala Mrtvog mora značajni su ne samo za proučavanje jevrejskog naroda i jezika nego i za istoriju ranog hrišćanstva budući da oni dovode u pitanje duboko ukorenjene hrišćanske dogme.„
Više od 12 godina je nastavio da proučava svitke otkrivene kraj obala Mrtvog mora i 1982. piše i „Kumranske rukopise iz pećina kraj Mrtvog mora.“
„Sarajevska hagada“ je štampana u deset hiljada primeraka u Jugoslaviji na srpskohrvastkom i engleskom jeziku. Ovo je u stvari prevod ove verske knjige, ali uz opširnu studiju.
U uvodu prevodilac Verber ističe da je to
„jevrejski rukopis iluminisanog kodeksa iz srednjovekovne Španije koji se čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, nastalo u Španiji pre 700 godina u kome su zabeleženi važni datumi iz istorije jevrejskog naroda.„
Pisana rukom, na koži, ukrašena slikama u boji, ova izazovna i jedinstvena knjiga je jedan od važnijih prevoda Eugena Verbera. „Sarajevska hagada“ je imala najviše izdanja od svih njegovih prevoda.
Za kraj – odlomak iz „Kumranskih rukopisa“ čije je postojanje na srpskom jeziku omogućio baš ovaj prevodilac:
„Na njegovom će se izdanku napasati sve (zveri) šumske, i podanik njegov (služiće) kao utaban gaz za sve putnike prolaznike, a granje svim pticama nebeskim“.
Napisala Valentina Branković
Tekst je iz knjige EUGEN VERBER, GLUMAC, PREVODILAC, JUDAISTA… Mirjane Belić-Koročkin i Radivoja Davidovića samo malo izmenjen red reči.
Podaci o životu uglednog intelektualca se nalaze u brojnim člancima i intervjuima književnih časopisa, naravno da su autori dotične sjajne monografije pored ostalih tehnika istraživanja koristili iste pisane izvore kao i ja. Za izradu ove moje biografije korišćena je i sledeća literatura. Bibliografija nije potpuna, ovo je polovina ukupnog broja izvora:
ALMULI,Jaša,
Živi i mrtvi : razgovori sa Jevrejima / [razgovore vodio] Jaša Almuli. – Beograd : S. Mašić, 2002 (Beograd : Srboštampa). – 472 str., [7] str. s tablama : fotogr. ; 18 cm. – (Nova ; 187)
VERBER, Eugen
Pravednik u jevrejskom predanju / Eugen Verber
U: Kulture Istoka. – ISSN 0352-4019. – God. 8, br. 30 (1991)
VERBER, Eugen, 1923-1995
Uvod u jevrejsku veru / Eugen Verber. – Beograd : Narodna knjiga – Alfa, 2002 (Beograd : Alfa). – 128 str. ; 21 cm. – (Izabrana dela Eugena Verbera ; knj. 1)
SINGER, Aleksandar
Eugen Moše Verber / Aleksandar Singer
U: Književnost. – ISSN 0023-2408. – God. 49, knj. 100, sv. 8/9/10 (1995)
BELIĆ-Koročkin,Mirjana,1939-
Eugen Verber : glumac, prevodilac, judaista — / Mirjana Belić-Koročkin-Davidović, Radivoje Davidović ; [fotografije Radivoje Davidović, Goran Davidović]. – Beograd : Čigoja štampa : M. Belić-Koročkin : R. Davidović, 2014 (Beograd : Čigoja štampa). – 307 str. : ilustr. ; 24 cm